U trećoj knjizi, „Mirovanje“, pisanoj u Ich formi, talentirane spisateljice Dunje Matić, autorica se u prvom dijelu romana u potpunosti zatvara u mikrokozmos glavne junakinje, zaglavljene u posjetima bolnicama, privatnim klinikama, tražeći pravu dijagnozu svoga bolesnog tijela, razapeta strahom što će joj budućnost donijeti i pitanjem je li to život koji je zamišljala. U tom stalnom sukobu vlastitog svjetla i mraka ipak postoji svjetionik. Luka, nježni i pažljivi partner s kojim uspostavlja ravnotežu sa sobom, i koji, bez obzira na opterećenja, nosi svoju ulogu strpljivo, lojalno i posvećeno, nikada ne teturajući u dvojbi je li ona prava, odabrana njegova Jedina. Njihov odnos nije ugrožen niti jednog trenutka, Luka je taj koji ne dozvoljava da se bolest ugura između njih, veza koju ostvaruju je nemilosrdno čvrsta, prisutna, ljubav je u romanu bezuvjetna, kako u dobru tako i u zlu.

Ograničena svojim stanjem – mirovanjem – junakinja opsesivno traži načine kako sebe uključiti više u život koji će biti lišen nepodnošljive tjelesne boli, želi ponovno uspostaviti upravljanje nad vlastitim udovima, no okovi koji je drže vezanom prečesto za krevet su preteški za jednostavno odbacivanje. Upravo stoga junakinja poseže za rješenjem povratka u djetinjstvo, ponire u duboka sjećanja koja je vraćaju u rodnu Dalmaciju, u tople zagrljaje babe partizanke, mame ateistice i figuru nenametljivog, ali vrlo srdačnog liberalnog oca. Bliskost koju uspostavlja njezina obitelj, dugi razgovori s mamom, babine priče i anegdote pred spavanje, čvrsti su joj oslonac poput arhetipskog Stonehenge kruga, korijenje koje je drži na životu.

EPK i pandemija

Dunja Matić / Foto: Kristina Barišić

S ovim precizno ugođenim flashbackovima, kratkim i britkim rečenicama te snažnim poetskim izričajem, nastavlja se i drugi dio romana u kojem junakinja pronalazi svoj novi posao, a on je, bez ikakve sumnje, vezan uz nadolazeći veliki kulturni projekt njezinog novog obećanog grada, sa svim pripadajućim političkim konotacijama, Rijekom. Grozničava atmosfera u zgradi, užurbanost, stalna napetost, dinamika odlazaka u Prag, Zagreb, junakinju istovremeno umaraju i čine radosnom. Jer, saznajemo usput, da se njezin zdravstveni bilten promijenio na bolje, dijeta koja je propisana ima pozitivne učinke i ona se osjeća slobodnije, spremna za, konačno, nove izazove. I, ne, Luka, njezin partner – novinar – je ni u jednom trenutku ne zapostavlja. Štoviše, često razmjenjuju informacije, analiziraju programe koji se pripremaju za nastupajuću godišnju kulturnu manifestaciju, argumentirano raspravljaju, kritički promišljaju o potezima poduzeća u kojem je junakinja zaposlena. Ali svijet priprema veliko iznenađenje; 2020. donosi pandemiju, i tek što je spektakularno inaugurirana kulturna prijestolnica, u kojem sudjeluje i Luka odjeven u radnički trliž, gase se svi pogoni. Virus urla i vrišteći tjera sve pred sobom, kotrlja se nevjerojatnom brzinom cijelom Hrvatskom, zatvaraju se škole, bolnice, muzeji, kafići, jedino mrtvačnice rade bez prestanka, svijet počinje živjeti u potpunoj izolaciji. Društvene mreže se ne pokazuju dovoljno moćnima, ljudima poput Luke i njegovoj supruzi potrebni su živi ljudi, dodiri, neobavezna druženja uz kakav joint, džin, pivo, prijatelje.

Distopijska stvarnost

S pojavom pandemije dolazi i zastrašujući val otkaza iz poduzeća, mnogi otpadaju, pa se tako i glavna junakinja ponovno nađe u nezavidnom položaju i uskoro shvaća da će Lukina plaća morati biti dostatna za ovo dvoje. Takva distopijska stvarnost, na kakvu nas podsjeća autorica u ovom potresnom gotovo dnevničkom svjedočanstvu, dostiže svoju kulminaciju u prinudnoj potrazi za novim smislom, ali i strahom hoće li se ovakvo stanje ničega i zaustavljenog vremena održati još neograničeno dugo. Ipak, nikada ne gubeći nadu niti vlastiti identitet, ovo dvoje, a pri samom kraju pripovijesti konačno se junakinja ukazuje deminutivom Dunjice (što nedvojbeno ukazuje na autobiografski potpis nalik onim književnim velikanima poput Knausgarda i De Viganove), nalaze svoj ritam, uhodavaju se u toj zatečenoj sadašnjosti i poprimaju gotovo eterična svojstva, podrhtavaju jedno drugom u zagrljaju, sjene nepoznatog im ništa nažao ne mogu učiniti. Roman, iznimne atmosfere ispunjen frustracijom, čežnjom za sretnijim dobom, ali i snažnim emocijama, zaokružuje se povratkom na rodnu lokaciju glavne junakinje, u babinu sobu gdje ‘cvjetaju priče’.

Dunja Matić će promociju svog novog romana ‘Mirovanje’ održati u sklopu festivala vRIsak, u četvrtak, 15. rujna s početkom u 20 h, u prostoru MMSU-a Rijeka, u art-kvart Benčić. Ne propustite ovaj iznimno važan događaj!

(Dunja Matić / Foto: Kristina Barišić)