Također, neke dnevne
vijesti u svojim izvještajima o ACTA-i tako pažljivo su namjestili u pozadinu
sliku iste maske, dok su spikeri govorili kako je skidanje glazbe i filmova
loše, i rezultira zatvorom. No, pitanje je, je li ista ta medijska kuća platili
prava na korištenje te iste slike (maske) Warner bross. kompaniji koja polaže
prava na masku? Ipak je ona iz filma.
Također, 15. veljače raspravljalo se o ACTA sporazumu i u
emisiji Otvoreno. Ne moram ni govoriti kakav je to cirkus bio, toliko da se s
teme konstantno skretalo kako bi se jadikovalo o autorskim pravima hrvatskih
izvođača i kako su oni jadni, nemaju kruha. Jadni. A pogotovo oni jadni
američki rap i ini izvođači koji plivaju u zelenilu, ali internet korisnici im
uzimaju prijeko potreban kruh sa stola. Moram se osvrnuti na riječi profesora
Obradovića sa Sveučilišta u Dubrovniku koji je istakao jedan od bitnijih
problema sporednog zakona, a to je da je ACTA jedan sporazum prepun rupa, tj, napisan
je toliko prozirno i neodređeno, kako bi svaka vlada mogla sama odlučiti kako
će ga tumačiti.
Tako američka vlada uhićuje stare ljude sa čijih je računala
možda unuk pristupio “ilegalnom” sadržaju, pa se zatvori pune
osamdesetogodišnjacima. Možda zaslužuju električnu stolicu?
Također, kaže Obradović, u ovakvim “dernek državama”
kao što je naša, taj zakon bi učinio još veću štetu, zbog neprilagođenog i
šupljeg zakona o autorskom pravu. Tu se razvila rasprava o tome kako ZAMP
naplaćuje prazne stolove i stolice koje slušaju radio. Profesor Obradović se
također osvrnuo na zatvaranje Vjesnika, te tvrdi kako bi se novac koji ZAMP
naplaćuje, trebao preusmjeriti na održavanje navedenog novinskog medija.
Ali nije tu priči kraj. Svima nam je jasno da su autorska
pravila zastarjela i neprilagođena modernom dobu. Internet kao medij koji se
intenzivno koristi u javnosti postoji već preko dvadeset godina. Dakle, u
dvadeset godina niti jedna vlada nije bila u stanju donesti zakon koji bi
uključio i taj medij i sve njegove grane? Završilo je doba analogije i kupovine
CD-a. Audio CD zaprima samo 700 MB, što je eto, do petnaestak pjesama. Tko se
više želi ograničiti na 15 pjesama? Bespotrebna i neekološka upotreba takvih
materijala zbilja je postala suvišna. Tako su i autorska prava zaostala na
teškoj kapitalističkoj računici, pa se sada svi ti kapitalisti bune, eto, kradu
nam novac!
Što je internet?
Mark Poster napisao je odličan članak o pitanju
kiberdemokracije. Važno je da se shvati kako internet nije samo tehnologija i
da je tehnologija kriva za sve. Kao što je to bio radio, televizija, novine i
film, medij je samo produžetak društva a tehnologija ta koja nam omogućuje da
provodimo neki medij na određeni tehnološki način. Da nismo otkrili tehnologiju
mikročipova, pronašli bi neki drugi način kojim bi postigli ono što danas
jesmo. Poster se osvrće na vrlo zanimljivu i bitnu temu danas – što je javna
sfera danas, kada je ona postala “virtualna”?
Pitanje koje treba postaviti o odnosu interneta i
demokracije jest ovo: pojavljuju li se u njemu nove vrste odnosa, takve da
sugeriraju nove oblike konfiguracija moći među pojedincima koji komuniciraju?
Drugim riječima, postoji li neka nova politika interneta?
Javna sfera više se ne odnosi na agoru, glavni trg ili
seoski bunar. Mjesto, koje uistinu nema lokalitet, na kojem se čovječanstvo
okuplja je Mreža. Internet. I to stvara probleme korporacijama i vladama jer
tim putem ne mogu kontrolirati tu javnost, tu silnu javnost koja se okuplja na
Facebooku, Twitteru, blogovima, forumima i chatovima. A oni silno žele
kontrolirati svoje tržište.
Zamislite slijedeću situaciju. U vašoj državi postoji samo
jedna tvornica automobila. Oni reklamiraju svoje automobile, prikazuju ih na
dodjelama nagrada na najbolji, najsigurniji, najljepši, itd. auto godine. Svaki
građanin može kupiti sebi auto. Svatko ima osobni automobil, zato se i zove
osobni. No, građani te zemlje su shvatili da ako svatko kupi auto, na cestama
nema mjesta, zagađuju okoliš i jednostavno, bespotrebno troše novac. Stoga su
građani odlučili voziti se zajedno. U Americi, popularno zvano car pool. Ako
nekoliko osoba živi u istom području, i svi putuju na isto odredište, voze se
zajedno u jednom automobilu.
Ali! Eto vlade i policajca, zaustavili su vas na cesti i
uhitili. Ne smijete se voziti u tuđem autu! Ne smijete voziti prijateljev auto!
Zatvor za vas, gospodine.
Svi pričaju i galame o autorskim pravima i krađi autorskih
prava. Krađa. Ako sam ja otišla na neki torrent provider, i skinula film,
pogledala ga, ja ne kradem ničije djelo. Ja taj film nisam skinula, promijenila
ime redatelja u svoje ime i odnesla ga u kino kako bi se on prikazivao. Ja
ništa nisam ukrala nikome. U otvorenom pismu koje je mladi programer Ivan
Vučica napisao predsjedniku, navodi zdravorazumske činjenice:
“Koliko puta ste htjeli pogledati kupljeni film s DVD-a
da bi Vas dočekale reklame? Na VHSu je bilo trivijalno preskočiti reklame — no
na DVD-u je gledanje reklama često nemoguće zaobići. Ukoliko neka usluga
omogući jeftino kupovanje filma bez odlaska do trgovine, bez gledanja ogromne
količine reklama, ne znači li to da je lakše platiti kako bih zauvijek i uz
garantiranu brzinu mogao preuzimati taj sadržaj?
Umjesto da zagovarate ACTA, pokušajte zagovarati poboljšanje usluge hrvatskim
korisnicima. Pokušajte zagovarati dolazak usluga kao što su iTunes Music Store
i iTunes Book Store u Hrvatsku. Pokušajte zagovarati dolazak hrvatskog sadržaja
na te i slične usluge. Olakšajte hrvatskim korisnicima da ne budu pirati
umjesto da im se prijeti oštrim kaznama, a možda i zatvorom.
Piratizacija je problem, ali ACTA nikako nije rješenje za bilo čije probleme.
Rješenje i za ponuđače i za korisnike je to da se jednostavno ponudi bolja
usluga na slobodnom tržištu. iTunes Music Store je to dokazao: ljudi su
pohrlili kupovati pjesme po cijeni od 0.99 dolara jer je izvedeno na jednostavan
način, i jer se na jednostavan način moglo pjesme prebaciti na svirač glazbe
iPod. Steam je također to dokazao: na bilo kojoj rasprodaji ostvaruju se
rekordne prodaje i zarade.”
Ali naravno, u nas (dernek državi) nema toga. Mi smo Hrvati
i ponosimo se svojim pleterom i nogometašima. Tehnologiji i mladima ovdje nema
mjesta. Kada svijetom upravljaju korporacije, jasno je da ne možemo u
potpunosti očekivati od naših političara da slušaju svoj narod, kad ih s druge
strane pritišću veće političke brige. No u tome i je problem.
Možda će lobi biti prejak, pa ćemo dobiti isti slučaj kao i
sa nedavnim referendumom. Određena politička stranka će uplašiti penzionere
(jer i sam Bog zna da u Hrvata ima 4 penzionera na svakog radnika) da ako ne
glasaju za ACTA-u, možda ni ovaj put neće dobiti penzije.
A i to je za dobrobit mladih! Oni ne znaju što je dobro za
njih! Dolje slobodan internet.
A svima onima koji izjavljuju rečenice poput “Internet
treba ugasiti i zabraniti, bolje nam je bez njega!”, ili “Ja mogu
živjeti bez interneta!” poručila bih nekoliko stvari. Prvo, ne znam jeste
li svjesni da bez interneta i protoka informacija niti jedna medijska kuća ne
bi mogla danas funkcionirati? Ono što se danas naziva novinarima je uglavnom
vreća ljudi koja je polu nepismena i koristi se internetom kako bi pristupili
informacijama, kako bi ih potom plagirali kao svoj članak i izdali u odličnim
novinama poput 24sata. A nije ni Jutarnji daleko, i tvrdi profesor Obradović u
samom naslovu jednoga članka, u mjesec dana na zadnjoj stranici Jutarnjeg lista
pronađen 61 plagijat.
Ako ne razumijete internet, nemojte se dirati u njega. Ako
mislite da možete živjeti bez njega, onda preporučam neku špilju u Gorskom
kotaru. Jer samo tako možete garantirati da vas krakovi interneta neće nikako
dotaći. U protivnom, lažete sami sebi.
Podijeli na društvenim mrežama