Lopta iz svih kantuna

Što se ispunjenog obećanja tiče riječ je o onome što je obećao predsjednik
nogometaša Rijeke Damir Mišković. Rekao je “Rijeka će biti druga”. I
sada, danas nakon “jadranskog derbija” koji je u nedjelju navečer
završen u Splitu podjelom bodova 1:1 Rijeka jest druga i vrlo je izgledno da će
na toj poziciji i prezimiti. U posljednjem kolu prije odlaska na “zimski
san” na Kantridu dolazi koprivnički Slaven Belupo. Ova dva protivnika
dijeli samo bod na tablici pa je riječ o istinskom derbiju kola. Još jednom u
kratkom razdoblju za izabranike Elvisa Scorije. U dva boda od druge do šeste
pozicije svjedoče o izjednačenosti barem dijela lige. Ako izuzmemo Dinamo dojam
je da svatko svakoga može pobijediti. Jučer je na Poljudu mogla slaviti i
Rijeka. Maestralnim pogotkom Leona Benka iz slobodnog udarca u posljednjim
trenucima prvoga dijela Rijeka je stigla do vodstva no ispustila ga je u vrlo
ranoj fazi nastavka. Ono što mi se ne sviđa su bespotrebne tenzije među
igračima, jer nikome ne trebaju fizički nasrtaji na riječkog kapetana Darija
Kneževića ili psovanje Mate Neretljaka samo zato  što je Split zamijenio
Rijekom. Još je jedna izreka prikladna za to a ona glasi “tko gubi ima
pravo da se ljuti” ali ima i ona “porazi su sastavni dio sporta”
ali mislim da je jučerašnjim ponašanjem Hajdukovih igrača izgubio samo sport.
Obećao je il Presidente i da mu je u trogodišnjem planu osvajanje naslova
prvaka, a kako je dokazao da je čovjek od riječi koji drži svoja obećanja već
mi je nekako bliži doček prvaka na Korzu krajem svibnja 2015. godine. I da, još
samo nešto.

U subotu u Rijeku dolazi jedan od ljubimaca riječke nogometne publike i
neokrunjeni kralj hrvatskih strijelaca Davor Vugrinec. Kažu da mu je ovo možda
posljednja igračka sezona. I zbog Vuge i zbog derbija i zbog činjenice da je
ovo posljednja utakmica u ovoj kalendarskoj godini nadam se da će tribine biti
pristojno pune i da će nakon utakmice uslijediti – vatromet. Što bi značilo da
je Rijeka pobijedila.

No, ono što me muči već godinama pa i desetljećima ako hoćete mučiti će me i
naredne subote. Ne razumijem i nikada neću razumjeti zašto se relativno
malobrojni kvalitetni sportski događaji u našemu gradu moraju preklapati.
Posebno mi to nije jasno kada je riječ o klubovima iz “iste sportske
obitelji” Rijeci i Primorju i ne želim i neću prihvatiti priču da svaki
sport ima svoju publiku jer znam da postoje istinski ljubitelji sporta koji bi
vrlo rado pogledali i nogomet i vaterpolo. No to im je pravo opet oduzela neka
administrativna odluka. I ako se za termin odigravanja nogometnog susreta znalo
dovoljno unaprijed ostaje mi enigma zbog čega je pomaknut termin odigravanja
prijateljskog humanitarnog susreta između vodećeg sastava Jadranske lige i
najbolje momčadi Srbije u ovom trenutku. Ako se zna da sav prihod sa utakmice
Primorje EB – Radnički Kragujevac ide za odjel onkologije Dječje bolnice
Kantrida onda bi nam valjda svima trebao biti cilj da se na bazen natiska 1500.
No, naravno iako je bila najavljena za 20 i ova utakmica počinje u 19 sati. A
osim činjenice da će ovo biti prva prilika da se pozdravi riječke sportske
heroje, da se sa njima slika, pored osvojenog Kupa u redovima Radničkog
nekolicina je vrhunskih vaterpolista koje predvodi hrvatski zlatnik iz Londona
Damir Burić. Tu je i prošlogodišnji vratar Primorja Zdravko Radić, pa jedan od
najboljih vaterpolista svijeta Vanja Udovičić, pa legendarni Crnogorac Boris
Zloković… Netko će reći lijepo je kad ima izbora, ali ne treba birati ako se
može uskladiti termine i pogledati sve.

Riječka sportska publika pomalo je čudna i ponekad teška za razumjeti. Ako
se uzme da u 80%  slučajeva po mojoj
slobodnoj procjeni publiku na sportskim borilištima čine muškarci nije mi jasno
zbog čega je na utakmicu Pletera i Šibenika u subotu na Kozali došlo svega 100
gledatelja. Ljudi propustili ste vidjeti najljepšu. Na Kozalu je došla Antonija
Mišura, ubacila je 18 poena, a njezina reprezentativna kolegica Luca Ivanković
dodala je 33 i njih su dvije gotovo same postigle poena koliko i Pleter. Košarka
je te večeri zaista bila u drugom planu. Šibenik je bio dva puta bolji, a u
svojim redovima ima i najljepšu, pa Vam i očekivani poraz puno lakše pada.

Košarkaši Kvarnera na zimsku pauzu odlaze s prve pozicije i osam pobjeda uz
tek jedan poraz i žive i dalje svoj košarkaški san koji bi na proljeće na
Kozalu mogao dovesti i one najjače, Cedevitu, Cibonu, Split i Zadar, a cilj im
je prije početka “loptanja pod obručima” bio i ostao borba za
opstanak.

Pobjednički niz nastavili su i rukometaši Zameta koji su lakše od vlastitih
očekivanja na gostovanju u Vidovcu nadigrali domaćine sa 28:24. U subotu na
Zamet dolazi Dubrava i nadam se da i taj susret neće početi u 19 sati, ipak je
dosadašnji termin za rukomet bio sat ranije.

Prije zimskoga sna još nas ovoga vikenda čeka puno uzbuđenja i zato
zapamtite krepat ma ne molat. Vidimo se na tribinama.