Radi
se o jedinstvenom primjeru u Hrvatskoj, a odluka Rijeke obrazložena je stavom
da knjige, stripovi, udžbenici, priručnici i sl. kao proizvodi ne spadaju u
kategoriju luksuza, već u kategorije obrazovanja i podmirivanja kulturnih
potreba građana i građanki.
Knjižarski i antikvarni “proizvodi” nisu
proizvodi u potrošačkom smislu razumijevanja proizvoda, nego su proizvodi koji
u cilju imaju kulturno usavršavanje te duhovno oplemenjivanje konzumenata. A
neosporna je činjenica da ima vrlo malo aktivnosti koje ljudi prakticiraju u
svoje slobodno vrijeme, koje imaju takav potencijal za promjenom na bolje – kakvo
ima čitanje. Zato ovim činom Rijeka pokazuje kako razumije da kultura nije samo
nadgradnja života, nego suštinski bitna stvar.
U kontekstu ranijih istraživanja koja su se pojavljivala u
medijima o navikama čitanja u našoj zemlji i gotovo poraznih rezultata, ova
mjera iz gradske administracije pokazuje kako ima šanse da knjige prežive
krizu, bar u Rijeci. U tom nizu, ima šanse i da se opet počne čitati, no to su
neke druge nadležnosti i obaveze drugih sustava.
Knjižare i antikvarijati u Rijeci (a vjerojatno ne samo u
Rijeci) već neko vrijeme posluju teško. Naravno, razlog je kriza u kojoj su se
građani, primorani nestabilnim financijama, očito uz mnoge druge stvari odrekli
i kulture pa tako i knjige. Krug se na taj način grubo zatvara. Važnost
riječkih knjižara i antikvarijata je i u redovitim ili povremenim
kulturno-književnim programima predstavljanja knjiga i pisaca, okruglih stolova
i sl. poticanja kulture čitanja i pisanja što sve nepobitno utječe na
povećavanje razine kulture u Rijeci i na razvoj čitateljske publike. U krizi je
sve ovo dovedeno u pitanje. No mjera tako značajnog smanjenja zakupnine svakako
će pomoći da knjižare i antikvarijati prežive ovu kriznu situaciju, a
preživljavanje knjige ovdje je prvi je korak ka preživljavanju kulture. Mogu li
se i ostali gradovi ugledati na Rijeku?
Podijeli na društvenim mrežama