Lopta iz svih kantuna

Juričić je na Kantridi stekao trenersku afirmaciju, vodio je momčad
koja je 1994. godine igrala finale Kupa. Vrhunac trenerske karijere doživio je
na Bliskom istoku gdje je vrlo cijenjen, bio je izbornik Bahreina, UAE, Omana i
Jemena. Nakon što je dvadesetak godina sjedio na trenerskoj klupi, odlučio je
sjediti na tribinama i gledati što se događa na trenerskoj klupi i terenu.


Funkciju sportskog direktora trebao bih preuzeti istodobno kada gospodin
Mišković postane predsjednik – kaže Juričić, koji je gledao utakmicu Rijeke i
Lokomotive.


Prvo moram detaljno upoznati situaciju da bih mogao govoriti o tome što treba
poduzeti, mislim da nema smisla da nešto govorim prije nego što službeno
postanem sportski direktor. Jedino mogu reći da želimo stvoriti jak i stabilan
klub u vrhu hrvatskog nogometa – rekao je Juričić koji se na sličnu funkciju u
Rijeku trebao vratiti u doba Roberta Ježića, koji mu je ponudio mjesto izvršnog
dopredsjednika. Tada su u Juričića prevladale trenerske ambicije. Sada je
prevladala ambicija da odlučuje o trenerima. Pa ipak mislim da Srećko neće
jamčiti sreću a jednako tako ne vjerujem da će imati apsolutnu slobodu izbora
trenerskog i igračkog kadra, jer ipak Rijeka je dio Volpilanda a prema najavama
budućega predsjednika Miškovića do kraja godine ova će primamljiva sportska
igračka i službeno promijeniti vlasnike do kraja ove kalendarske godine, ako
nas ne zadesi najavljeni smak svijeta. Još uvijek pamtim pitanje jednoga
uvaženoga kolege nakon objave potpisa ugovora u VIP salonu riječkoga gradskog
poglavarstva upućeno Damiru Miškoviću. Pitanje je glasilo: Razmišljate li već
sada o prijelaznom roku i tko će ga odraditi? Mišković ga je odmjerio i
odgovorio „Pa ne mislite valjda da će to odraditi ovi isti ljudi. Klub je sada
NAŠ i MI imamo ljude izvana spremne i sposobne da to odrade“. Pitam se je li
Srećko baš taj. Jer znam da se i „Doktor“ u više navrata nudio na razne
funkcije. No na kraju balade sve će se svesti na NAŠE LJUDE…. jer jednu od
bitnijih funkcija u klubu dobiti će recimo kćer predsjednika Primorja i
Hrvatskog vaterpolo saveza Predraga Slobode, dama koja gotovo sigurno nikada
nije bila na stadionu na Kantridi.

Ali,
privatno vlasništvo daje otvorene ruke vlasnicima da se igraju sa omiljenom
igračkom svih ljubitelja sporta u Rijeci. Svi upitani obećavaju europsku Rijeku
ali i svi u nekakvim rukavicama najavljuju apsolutno i gotovo potpuno čišćenje
postojećeg igračkog, trenerskog i ostaloga kadra u Portiću 3 i jedino što brine
nove gazde je reakcija tih istih ljudi. Ono što je sigurno na kraju ove sezone
uslijediti će veliko spremanje i temeljito čišćenje pa kome pravo a kome krivo.

Drugi
dio Volpilanda ili vaterpolisti Primorja nisu u subotu iskoristili priliku
pobijediti dubrovački Jug. Cijelu utakmicu hvatali su zaostatak, tek pred kraj
susreta uspjeli su i povesti u dva navrata no na kraju su Dubrovčani postigli
9:9 osiguravši prvo mjesto u doigravanju prvenstva Hrvatske kao i plasman u
finale koje nosi i jedno od samo dva mjesta u Ligi europskih prvaka naredne
sezone. Sve to Primorje bi možda i ostvarilo, ali sa klupe ih vodi čovjek koji
ne osvaja trofeje – Zoran Roje. Reče nakon susreta kapetan i najbolji sportaš
Grada Samir Barač „Mi očito moramo težim putem“. Morati će Riječani u „sto
navrata“ pobijediti zagrebačku Mladost a možda nekada i Jug, recimo u
polufinalu Final Foura Jadranske lige na svome bazenu pred svojim gledateljima.

Utorak
je donio na Kantridu reprezentativni vaterpolo, a zapravo imao sam dojam da
gledam Primorje protiv Makedonije u kojoj igra jedan rođeni Makedonac. Ne znam
zašto Rijeka dobiva utakmice koje nikoga ne zanimaju. U utorak u 17 sati osim
gradonačelnika i pročelnika za sport tom je događaju nazočilo 150 gledatelja.
Kome to sve treba i kome je to cilj i koliko je to sve koštalo u vrijeme
sveopće krize?

U
srijedu, dakle na dan objave ove kolumne od 18 sati u SC Zamet rukometaši
ugošćuju Split. Obzirom na to koliko je prašine to podiglo prošloga tjedna
napisati ću još jednom, u slučaju poraza red, moral, poštenje i dobar odgoj od
trenera Zamećana Alena Kurbanovića zahtijevati će odstupanje s mjesta trenera,
jer kao što je prije neki dan napisao jedan mlađi kolega još jedino Kurbanović
uživa u igrama svojih izabranika. Pomalo narcisoidno, najblaže rečeno!

To
je gotovo jedini sportski događaj ovoga tjedna u našemu gradu pa bi bilo lijepo
da barem pristojno ispunite tribine i pomognete Zamećanima da stignu do vrlo
važne pobjede. Ne zaboravite ono naše riječko Krepat ma ne molat. Vidimo se na
tribinama.

Kalendar događanja