Jedan od najvećih imena domaće rap scene, Edo Maajka (Edin Osmić), ponovno je oduševio publiku u riječkom Pogonu kulture, sada novoobnovljenom. Reper je, uz veselu publiku i talentirane plesače, proslavio dvadeset i pet godina karijere i dva desetljeća od albuma „Stig’o ćumur“, na kojem se nalaze popularne pjesme poput „Bomba“ i „Trpaj“. Maajka je izrazito talentiran na bini i u studiju te je napisao neke od najljepših priča o životu, društvu i ljubavi, popraćenih fenomenalnim beatovima.
Kuharska pregača ili mikrofon?
Za rijetke koji te ne znaju, predstavi se u par riječi.
– Ja sam Edo Maajka, Edin Osmić, reper, producent i izvođač.
Možeš li nam opisati rap scenu Hrvatske u vrijeme kada si tek krenuo? Kakvo ti je bilo iskustvo preseliti se u Zagreb nakon života u Brčkom?
– U Zagreb sam došao kao izbjeglica, pa to i nije bilo neko iskustvo. Hrvatska scena na početku moje karijere već je imala neke temelje. Tu su bili izvođači poput Tram 11, TBF-a, Bolesne braće… to je bila prva generacija izvođača rapa. Postojalo je nešto i bilo je jako dobro. Jaka baza…
Krenuo si na dva fakulteta, oduvijek si vrlo svestran… Kako si se odlučio baš za rap i čime bi se trenutno bavio da nisi reper?
– Krenuo sam studirati kriminalistiku i strojarstvo. Da nisam reper, mislim da bih bio kuhar. Nisam mogao nastaviti studij jer sam u Hrvatskoj bio izbjeglica pa sam se u Zagrebu prekvalificirao za kuhara. Krenuo sam raditi kao početni kuhar, a već tada sam imao neke demo snimke. S Lukom Tralićem Shotom napravio sam pjesme „Mahir i Alma“ i „Minimalni rizik“. Na osnovi tih demo snimki dobio sam ugovore i potpisao za „Menart“. Svi su znali za „Menart“ i bilo mi je bitno da snimam s njihovim producentima.
Američka turneja i propušteni vlak za engleski jezik
Nakon velikog hit-albuma „No Sikiriki“ uputio si se na turneju u Ameriku. Kakva ti je bila publika tamo i misliš li ubuduće izbacivati neke pjesme na engleskom?
– Prvo da kažem ovo za engleski – htio sam i već sam napisao neke pjesme na engleskom. Htio sam čak i prevesti neke svoje pjesme, ali mislim da sam zakasnio; nekako se nisam na vrijeme odlučio na to. Sad je već prošao vlak. Kad bih se sada odlučio za to, radio bih neki novi projekt na engleskom. Trenutno me više ispunjava raditi na našem jeziku.
Išli smo na turneju u Ameriku, imali smo nekih šest koncerata, od kojih su dva bila dobra. Koncert u Saint Louisu bio je pun, što nisam očekivao. Bilo je super i u Torontu, u Opera Houseu. Ostalo su bili promašaji. Zaradili smo dovoljno novca da si kupimo nešto odjeće i malo uživamo ta dva tjedna, tako da je to bilo okej. Cijeli hip-hop i grafiti pokret Amerike inspirirao me na mom putu, pa smo zato najviše vremena proveli u New Yorku. Došao sam u Ameriku s puno predrasuda, a otišao zadovoljan.
Glazbeni idoli i nova generacija izvođača
Imaš li nekog stranog repera kojeg bi izdvojio?
– KRS-One je jedan od mojih idola, uskoro dolazi u Zagreb. Prošle godine kći i ja išli smo na njegov koncert u Beču i bio je odličan. Ima 61 godinu, i dan-danas repa, ide s obitelji na turneje… Meni je i dalje jedan od najboljih repera.
Koji su te bendovi/pjevači izrazito inspirirali u posljednjih par godina?
– U posljednjih par godina jako mi je dobro sve što radi „Jeboton“. To je jedan krug izvođača i bendova. Super su mi Idem i Proto Morto. Luzeri su mi odlični. Djeca su super bend, očekujem da će uskoro postati mainstream. Bio sam na velikom koncertu Kandžije u Tvornici kulture, trajao je preko tri sata i bilo je ludilo. Ne brinem se za buduću scenu, novi izvođači su odlični.
Nezaboravni festivali i najdraže pjesme
Imaš li neki najdraži nastup? Ispričaj nam neku anegdotu s njega.
– Najdraži su mi oni prvi nastupi kad sam tek sve otkrivao. Prvi nastupi u Rijeci, Puli, Zagrebu, po Bosni, Srbiji, Dalmaciji, Sloveniji… ne znam što izdvojiti od svega toga. Sve mi je ostalo u jako dobrom sjećanju. Od ovih novijih super su mi nastupi po festivalima. Nastupi na Ferragosto festivalima su nešto što se treba doživjeti. OK festival u Bosni je nešto što bih preporučio mladim ljudima. To je festival u zaštićenom parku prirode – nevjerojatno je.
Koja ti je najdraža pjesma?
– Ne znam, ovisi kako kad. Ove godine je 20 godina od albuma „Stig’o ćumur“. Nedavno sam ga prvi put nakon dugo vremena slušao i ima pjesama koje dugo nisam čuo, a sad su mi opet jako drage, poput pjesme „Tišina“ s TBF-om. Volim pjesme sa zadnjeg albuma, izdvojio bih „Moćno“. Volim i pjesme koje izvodim s bendom – dugo ga nisam imao, ali mislim da ću nešto složiti. Žao mi je što kao singl nismo izbacili pjesmu „Sunce“. To je vrlo osobna pjesma i žao mi je što nisam stigao napraviti spot za nju. Sviđa mi se i zadnja stvar s bendom „Idem“, „Proljeće“.
Planovi za nove singlove
Planiraš li uskoro neki novi album?
– Krenuo sam ga pisati. Još uvijek ne znam koji će to pravac biti. Problem je što volim bendovsku svirku, volim hip-hop, volim eksperimentirati. Kad čovjek prestane eksperimentirati i tražiti se, to već ide loše – postaje tromiji. Napravio sam nekoliko pjesama i dobio neke beatove. Ne planiram objavljivati albume s više od osam pjesama. Shvatio sam da, ako ne napravim videa, pjesme propadnu, a to mi se ne sviđa. Novi način izdavanja je izbacivanje singlova i njihovo spajanje u album, tako ću najvjerojatnije i ja.
Edo Maajka svojim hitovima obilježio je živote mnogih. Na njegovim koncertima vidi se ujedinjenje generacija kroz dobar rap. Stvarno je veteran scene i bez njega mnogi novi izvođači ne bi bili takvi kakvi jesu. Nema nikog poput Ede.
(Foto: Katarina Jozić)
Podijeli na društvenim mrežama