Karlo Anić: Lako je vidjeti tko je fejker, a tko fajter

U vremenu kada se često propituje stvarni utjecaj mladih na procese odlučivanja, Karlo zagovara asertivan pristup, uz naglasak na karakter, inicijativu i spremnost na preuzimanje odgovornosti. S obzirom na novi mandat i ambicije koje ga prate, razgovarali smo o njegovom putu, radu i pogledu na ulogu mladih danas. Karlo, dobro došao!

Karlo, kako bi se predstavio nekome tko prvi put čuje za tebe?

Kako bih se predstavio? Mislim da to ovisi o tome što nekog zanima, ali u kratkim crtama – Karlo Anić, 28 godina, iz Rijeke, magistar politologije, vlasnik firme za digitalni marketing Invictus i od nedavno predsjednik Savjeta mladih Grada Rijeke.

Osobni razvoj i uloga dnevnika u planiranju budućnosti

Jesi li danas tamo gdje si zamišljao da ćeš biti prije nekoliko godina?

To ovisi naspram kada točno gledam. Prije otprilike tri do četiri godine sam imao drugačije zamisli, jer sam tada živio sam u drugom gradu i bio isključivo poslovno orijentiran, a sad sam možemo reći preuzeo nekakve javne dužnosti u gradu Rijeci. S druge strane, kada bih gledao desetak godina unazad, ne bi me iznenadilo gdje sam danas. Možda bi me neke stvari sada prisutne iznenadile, ali šira slika i ne toliko. Uvijek sam se trudio ići u smjeru u kojem ja želim i općenito puno razmišljam o tome koliko ono čime se bavim mi ima smisla, gdje to vodi i tako dalje. Čak i vodim dnevnik. Dnevnik ne u smislu kad sam se probudio i šta sam danas napravio, već dnevnik u kojem bilježim što mi je važno, gdje se vidim u budućnosti, što me zanima u odnosima s ljudima, kako ih percipiram i slično. Mislim da je to dobar alat da sam sebi razbistriš um i planiraš za dalje.

“Oduvijek sam vjerovao u sebe”

Dnevnik ukazuje na progres, pretpostavljam. Nastojiš li svakim danom biti sve bolji u tome što radiš i što te najviše motivira kad stvari ne idu po planu?

Mislim da je život nelinearan. Mojih 28 godina, iako ne predstavljaju neko veliko iskustvo, pokazale su mi da te život može iznenaditi i da se stvari brzo mogu promijeniti, i na bolje i na gore. Dok recimo kad si mlađi i na primjer u svojim fakultetskim danima, onda je sve vrlo linearno i napredak izgleda praktički neizbježan jer jednostavno ideš po nekakvim logičnim stepenicama i fizički i intelektualno. Uvijek se vodim logikom da treba izvući najviše iz karata koje u tom trenutku imaš. Oduvijek sam težio napretku i vjerovao u sebe. Vjerujem i sad, ali sad je ipak prisutan osjećaj da postoje i određeni rizici. S 21 godinom misliš da si neuništiv, a kasnije shvatiš da tvoj oklop ipak ima neke rupe te da svaki tvoj krivi korak ili neuspjeh ima cijenu. Ali sve se to svodi na način na koji doživljavaš samoga sebe. Ja sebe doživljavam kao osobu koja se, kada to ima smisla, bori i kojoj je zanimljivije kad nešto je teško i zahtjevno i kad iz toga izađeš kao pobjednik. Naravno, i kad ne uspiješ u tom naumu, iza tebe ostaje bar pokušaj nečeg impresivnog. Povijest je puna ličnosti koje su na kraju izgubile, ali ih pamtimo zato što su pokušale veličanstvene stvari i odvažile se na najveće rizike.

Spoj politologije i digitalnog marketinga

Otkud interes za pokretanjem marketinške agencije?

Studij politologije podrazumijeva izričito puno pisanja – podnesaka, eseja, itd. Tu vještinu i naviku pisanja sam povezao s poslom. Digitalni marketing je dosta širok pojam. Ja recimo nisam toliko jak u osmišljanju vizualnih rješenja, ali jesam u stvaranju teksta. Zapravo sam kroz čitavo školovanje volio pisati i rekao bih da sam poprilično dobar u tome. Tako da u tom smislu, poslom se nastavio kontinuitet pisanja i verbalnih sposobnosti. Dodao bih da je i struktura studija takva da si izložen vrlo različitim idejama i perspektivama, što te potiče na svestranost i mogućnost da razmišljaš na različite načine, prilaziš problemima iz više perspektiva i slično, što je općenito korisno u kreativnim procesima kao što je marketing.

Što je, osim kreativnosti, ključno u tvom poslu? I koliko je izazovno, kao mladoj osobi, pokrenuti sve to i pronaći svoje „mjesto“ na tržištu?

Zasigurno fleksibilnost i spremnost na prilagodbu. U takvom poslu koristiš određene alate i važno je da budeš spreman te alate brzo mijenjati, kako se i oni sami mijenjaju ili kako specifična situacija zahtjeva. Dogmatizam i uskogrudnost su tu najveći neprijatelji. Trebaš jednostavno biti prilagodljiv potrebama klijenata, potrebama vremena u smislu tehnoloških promjena, što se u osnovici svodi na spremnost na promjenu. Takav posao te naprosto tjera na učenje, isprobavanje i znatiželju. Zato je bitno da prirodno gravitiraš k tome i da ti to ne predstavlja problem. Upravo te čimbenike smatram prednostima mladih poduzetnika. Manje strukture bi trebale po definiciji biti puno prilagodljivije od velikih agencija prisutnih na tržištu. U tom smislu vjerujem da se može uspjeti, naravno u onoj mjeri u kojoj te to interesira. To je najbitniji čimbenik tog procesa rasta. Naravno, stvaranje posla i etabliranje među konkurencijom zahtjeva puno vremena i strpljenja.

Dinamična svakodnevica i rad sa stranim klijentima

Kako izgleda tvoj dan?

Uh, nemam specifičan ritam. S obzirom da većinom radim sa strancima i da mi je za posao potreban samo laptop, nemam striktan raspored da moram biti u uredu ili nekom mjestu u točno određeno doba dana. S druge strane, rad sa strancima koji su u drugoj vremenskoj zoni znači da ponekad moram biti dostupan ili spreman nešto odraditi u sitne sate po našem vremenu, tako da mi je malo vremenski ritam pomaknut. Nastojim imati svojih sedam, osam sati spavanja, a po buđenju odrađujem klasične ranojutarnje aktivnosti – doručak, mailovi, dogovori, jednom riječju administraciju vlastitog života. Onda se bacam na posao, a između sesija posla obavezno ubacim fizičku aktivnost, teretanu ili sobni bicikl. Taj dio mi je zbilja važan s obzirom da mi je posao sjedilački. U slobodno vrijeme volim i čitati, slušati glazbu, ali i slušati podcaste. Obično slušam opuštenije podcaste koji nisu toliko vezani uz posao, a u zadnje vrijeme su to podcasti povijesne tematike. Pred kraj dana volim se podružiti s curom ili prijateljima, ako je vikend izaći u izlazak. 

Vizija i ciljevi Savjeta mladih Grada Rijeke

Nedavno si postao predsjednik Savjeta mladih Grada Rijeke. Što ti konkretno znači ta uloga?

S obzirom na moje interese i prijašnja djelovanja, vjerujem da je to uloga koju mogu obaviti na dosta visokoj razini. I fakultet i posao su nekako implicirali moju uključenost u javnu sferu, odnosno javno djelovanje, stoga sam prionuo ovoj ulozi kako bih je odradio najbolje što mogu. Svjestan sam da to neće biti smooth ride, ali mislim da to mogu preživjeti zbog svojih karakternih osobina. Mislim da svaka liderska pozicija zahtijeva osobu koja je spremna boriti se i ne pokolebati se u situacijama kad nije sve med i mlijeko. Borba do neke mjere po meni podrazumijeva inicijativu i to da ćeš se nekome zamjerit jer ne daš lako na sebe i svoje. Ja općenito u javnom djelovanju stavljam veliki naglasak na karakter i smatram da je on presudan faktor. Fan sam jednostavnosti i praktičnosti, jer se danas u konačnici puno toga svodi na nekakva nepotrebna uljepšavanja, kompliciranja i problematiziranja što ruši efikasnost ako težiš k nekom cilju. Naravno, poznavanje političkih, administrativnih i sličnih procesa je bitno, ali karakter je ključan da se za interese određene skupine doista i uspiješ izboriti. Za to je potrebno biti građen od „tvrđeg“ materijala.

Kako bi nekome tko ne zna ukratko objasnio što Savjet mladih zapravo radi?

Najjednostavnije rečeno Savjet mladih je tu da se bori za interese mladih u gradu Rijeci. Kategorija mladih je relativno široka, u ovom slučaju obuhvaća mlade od 15 do 30 godine, i ti interesi zbog toga jesu raznoliki. Naravno, pitanje je što su najveći problemi te skupine, a s druge strane i što se od toga može ostvariti, jer Savjet djeluje s određenim ovlastima i resursima. Čitavo djelovanje zapravo ovisi o simbiozi Savjeta mladih, javne uprave i  donositelja odluka.

Mladima je stambeno pitanje najveći problem

Koji problem mladih u Rijeci ti je osobno najvažniji za riješiti?

Za mladu osobu, poput mene, stambeno pitanje predstavlja najveći problem. Gledajući ovlasti grada, odnosno resurse na raspolaganju i u konačnici činjenicu koliko je to zahtjevan problem, onda nije baš realno za reći „Ok, Savjet to može riješiti!“ Možeš raditi na isticanju tog problema, ali ne i s te pozicije ga riješiti. Ovaj saziv djeluje do sljedećih lokalnih izbora, tj. do ožujka 2029. godine. Mislim da je na početku prioritet formirati tim i pokazati političkoj vlasti da želimo sudjelovati u rješavanju problema. Zbog toga sam u ovoj početnoj fazi više orijentiran na to da se nametnemo kao snažno i asertivno tijelo. Kad dovoljno ojačamo i budemo imali kapacitete u smislu postojanja respekta od drugih aktera, kad s njima budemo imali dobro uspostavljene odnose onda, smatram da možemo neke probleme i riješiti.

Timski rad i unutarnja dinamika novog saziva

Kako bi opisao ovaj saziv i trenutnu dinamiku tima?

Ja sam vrlo ugodno iznenađen ovim sazivom i zbilja su me članovi oduševili, najviše u smislu međuljudskih odnosa. Mogu reći da se slažemo, čemu u prilog ide i činjenica da su sve dosadašnje odluke donesene jednoglasno. To nije zato što ih boli briga pa dođu i dignu ruke kako bi što prije otišli doma. Zaista su aktivni i sudjeluju predlažući svoje ideje i zamisli. Kao predsjednik sam morao uložiti vrijeme i energiju, posebice na početku, da sa svakim članom individualno porazgovaram i vidim kako razmišlja, što ga zanima i slično. Sukladno tome smo i formirali odbore za zdravstvo, obrazovanje, kulturu i sport te gospodarstvo, tako da svatko od njih djeluje u sferi koja mu je interesno bliska. Bilo mi je važno da ne bude sukoba tamo gdje se to može izbjeći i da se u područjima razilaženja pronađe zajednička točka. Jedini način na koji to možeš osigurati jest da imaš veselu ekipu i da im daš do neke mjere slobodne ruke, odnosno da im gdje god možeš pružaš što više prilike da oni sami kreiraju ono što ih zanima. Jer to nije posao, njihova nagrada za to nije plaća, pa da ih se može natjerati da rade bilo što. Oni moraju imati nekakav intrinzični interes za time. Tako da trudim se da što više njih potičem na samostalnost i baš zato me najviše vesele njihove samostalne inicijative i prijedlozi. Ja tu na sebe gledam prvenstveno kao na figuru kojoj je cilj uspostaviti sustav, a ne da sve ovisi o meni.

Što vidiš kao najveći izazov u ovom mandatu, odnosno što bi za tebe bio uspjeh po završetku tvog mandata ?

Najvećim izazovom smatram da ostali akteri već spomenute simbioze respektiraju Savjet mladih kao instituciju i mlade kao kategoriju stanovništva. Naprosto stvari ne mogu funkcionirati ako mi imamo volju, a druga dva aktera nemaju. To mora funkcionirati po principu reciprociteta i volje sva tri aktera. Ne kažem da trenutno toga nema, zapravo je prerano za reći išta jer mi djelujemo tek tri mjeseca, tako da smo u procesu osluškivanja i otkrivanja jedni drugih. Smatram da nam je prethodni saziv Savjeta ostavio zdrave temelje te da na njima možemo još više rasti. Na nama je da napravimo daljnje iskorake. Po predaju štafete volio bih da gore spomenuti sustav funkcionira, da ostavimo nekakve prakse, načine rada i načine razmišljanja koji opstaju neovisno od ljudima. Prioriteti i problemi će se sigurno mijenjati, ali tijelo koje će biti efikasno i sposobno suočiti se s tim izazovima ostaje. Zato bih volio Savjet mladih bude institucija koju ostale institucije prepoznaju i s kojom će, zbog njezine težine, kapaciteta i potencijala, htjeti surađivati. Možda je to dosta plinovit odgovor, ali to je maksimalni cilj! Kad stvoriš funkcionalnu i jaku instituciju, onda ona može rješavati probleme neovisno o tome koji su točno problemi tog vremena.

Borbenost kao dio karaktera

Više puta si izdvojio svoj karakter kao presudni čimbenik u svemu što radiš. Što misliš da je u najvećoj mjeri oblikovalo tvoj karakter?

Više je teorija. Jedna moja prijateljica bi rekla da je do horoskopa. Ja se ne bih složio s njom. Majka bi vjerojatno rekla da je do nasljeđa oca i djedova. Tu bi čak možda i bilo nešto istine. Ja mislim da su tri ključna elementa. S jedne strane tu je moj interes za povijest. Ono što čitaš te na neki način oblikuje. Ja sam čitao razne biografije ljudi koji imaju tu crtu borbenosti. Druga stvar je glazba. Meni je teško povjerovati da netko može slušati rock, metal, punk i biti ulizica. Meni je to nespojivo. Kad slušaš glazbu koja je sa stavom, valjda nešto i pokupiš od toga. Treću stvar koju bih izdvojio su filmovi. I to je za mene uvijek Rocky. Ponekad me djevojka zna pitati imam li koji savjet za nekog njenog nesigurnog muškog prijatelja i moj odgovor je uvijek isti – pogledaj Rocky 4, počni slušati rap ili rock i pročitaj neku Napoleonovu ili Churchillovu biografiju.

Mladi političari i pitanje integriteta

Što misliš o mladima u politici?

Zbog studija poznajem puno, nazovemo ih, mladih političara i ljudi iz tog područja. Ne sviđa mi se metoda političkog uspijevanja koja se temelji na ulizivanju, šutnji ili tome da si nečiji potrčko. Možeš imati titulu kralja svijeta, ali ne možeš dobiti moje poštovanje ako smatram da si do nje došao ne na temelju svojih kvaliteta, već na temelju svojih mana. Za mene su to slabići i oportunisti, a ne mladi političari. Dosta lako je vidjeti tko je fejker, a tko je fajter! Da se razumijemo to se događa i kod starijih političara, samo kod mlađih, baš zbog njihovih godina, to onda još više izgleda kao karikatura. Volim direktnost i ljude koji su i u privatnom i javnom životu isti. To je pitanje integriteta.

Gdje se vidiš za pet godina?

Ne razmišljam na takav način da na ovo pitanje mogu odgovoriti u smislu posla, pozicije ili nečeg trećeg. Najvažnije mi je da svoje karakterne osobine zadržim i da ih manifestiram u svom životu. To su i vrijednosti na neki način. Jako mi je teško reći kako će se te vrijednosti manifestirati na van, u smislu bit ću ovo ili ono. Važno mi je da za pet godina održim sebe i svoj integritet. Smatram da takav pristup, pristup iz perspektive vrijednosti, iz perspektive procesa, je bolji nego da si točno zacrtaš neku poziciju ili neki iznos npr. Samim time, ne postavljaš pred sebe neke možda stroge i nerealne ciljeve i ostavljaš si prostor fleksibilnosti, što smatram izrazito korisnim.