Iz recenzije prof. Borislava
Božića
Ova izložba fotografija nema
nikakvu povezanosti s poznatim talijanskim filmom istog naslova. Dakle, naslov
mi se nametnuo sam od sebe tijekom konzultativnih razgovora s autorima u
pripremi fotografija za izložbu. Svaki autor je samostalno tretirao i
interpretirao određenu temu ili stanje svoga duha ne znajući što i kako drugi
rade. Zajednička osobina ovih fotografskIh koncepata je neposrednost, otvorenost, iskrenost, te
afirmativna i pozitivna usmjerenost životu.
Marijana i Nina pokušavaju i
uspijevaju zabilježiti neuhvatljiva, fluidna stanja emocije i duše u vrlo
dinamičnim i turbulentnim trenutcima. Iako su im poticaji različiti, na vrlo
sličan način vizualiziraju svoja emocionalna stanja kroz osmodijelne kolekcije
fotografija. Fotografije su i kod jedne i kod druge na razini lagane zamućenosti i neobičnog
izreza, pomak je očit u odnosu na uobičajeni snimateljski kut i rez. Tako nam
autorice na suptilan način sugeriraju svoju trenutnu uznemirenost i
nestabilnost. Marijana se rastače i dimenzionira u prostoru obiteljskih
orijentira, a Nina na trenutak, od silnih uzbuđenja, gubi povjerenje u sebe te
sasvim direktno – za provjeru izlaže
svoje tijelo objektivu aparata. Dobiveni niz fotografskih slika svoga tijela
ili prostora sobe gdje boravi – mutnih, nejasnih, deformiranih, Nina promatra u
želji pronalaska odgovora što u ovom slučaju ima ulogu i značenje art terapije.
I naslovi njihovih kolekcija ukazuju na vrlo krhka i na trenutke polomljena
duhovna zrcala. Marijana svoju priču naziva
“Away and here”. Jer,
kada smo daleko i ovdje, treba snage za zalijepiti potrganosti i ići dalje.
Nina svoj osmodijelni autoportret naziva “Alijenacija”. Dakle, autorica i naslovom podcrtava svoju
trenutnu bespomoćnost i društvenu
odmaknutost.
Antonio Bujan u
kontinuiranoj komunikaciji s dnevnim prostorom – ulicom, kao odrednicom
suvremenog urbanog humanoida, priča priču kroz šest fotografskih slika. Kako
sam u naslovu kaže “Ulica mi priča
priču”, ali ne sama od sebe, već u
sinergijskom odnosu s autorom i njegovom društvenom osjetljivošću. Papirnati
brodić u vodi – moru je igračka njegovih i naših odrastanja. Taj jednostavan način savijanja papira jest
vještina, ali i znanje i svojina svih
generacija i svih prostora. Na Antoniovoj fotografiji ovaj brodić ima ulogu
atributa vječnosti i sveplanetarne povezanosti – jedinstva /stavim prst u more
i imam vezu s cijelim svijetom/. Antonio ulicu «hoda i bilježi» na klasičan dokumentarni način. Ona je
otvorena, još topla od ljudskog hoda ili je na čas buntovna zbog razbijene
lutke u prvom planu. Kompozicijski čisto, snimateljski i sadržajno odmjereno u
duhu provjerenog recepta starih majstora.
Sanja Komadina niz
fotografija naslovljava “Svašta nešto”. Nije svašta, nego je baš nešto. Autorica ima
vrlo suptilan i izoštren osjećaj za prepoznavanje snažne metafizičke atmosfere
u svakodnevnom ambijentu. Ta fina oduhovljenost prostora slike emanira iz osobe
koja dolazi ili osobe koja odlazi iz kadra. Posebnom ljudskom uzavrelošću odišu
kadrovi u kojim nema čovjeka, ali sadržaj fotografija sugerira neposredno
njegovo prisutstvo; prazne stolice uz ogradu palube s pogledom na pučinu, stol
i stolica ispod raširene krošnje, stol u zasjenjenoj terasi itd. Koliko god
lakonski i bez obaveze izričemo na razini potrošene floskule svašta nešto, u kolekciji fotografija Sanje Komadine
naslovljenih Svašta nešto ima sasvim ozbiljno značenje i tumačenje. Život je sazdan od svega i svačega i to je dobro
jer ga čini dinamičnijim i svrhovitijim, jednostavno bogatijim. Sanja pažljivo
bira sadržaje svojih fotografskih slika ispražnjenih od ljudi, ali s inventarom
za ljude. Time nam poručuje da su ovi
stolovi i stolice za svakog onog koji svrati, nema ograničenja. Plemenitost je
odlika ovakvog stava.
Naša četiri autora su mlada
i tek sebe sriču u ljude kao cjelovite osobe, ali svaki vrlo snažno progovara o
ljepoti, o životu, o onome ja hoću. Dakle, pred nama je kvartet (svaki sa
svojim notama i u svom aranžmanu) sa sjajno uštimanim strunama i usklađen kao najbolji orkestar koji svira Odu radosti.
Podijeli na društvenim mrežama