Zamisli da nema škole

Imati
ovakve prijatelje na fejsbuku uvijek dobro dođe da se čovjek malo razbudi i
stane razmišljati o tome:  Zašto je
svijet tako daleko od vjere kakvu je imao Lennon?

Kad malo
promisliš, na kraju (ili odmah, već na samom početku)  shvatiš da je svemu kriva škola:

Vjerujemo  da je čovjek ljudsko biće, ali obrazovanje za život  podredili smo njegovoj životinjskoj prirodi.  Instinkti
užitka i prijetnje temeljni su input
programirane nastave kako bi se uspješno svladali životni strahovi i
zadovoljile strasti. 

Akademskim
političkim rječnikom  to zvuči puno
ljepše: „Obrazovanje i znanost ključne su
pretpostavke razvoja gospodarstva i ukupnoga društva, temelj za boljitak
pojedinca i zajednice.  Obrazovnu i znanstvenu politiku usklađivat
ćemo s projekcijama razvoja društvenih i osobnih potreba, kao i tržišta. Važan
preduvjet za uspjeh toga usklađivanja je modularnost, fleksibilnost,
kurikularnost te horizontalna i vertikalna prohodnost obrazovanja na svim
razinama, uz mogućnost da se kvalifikacije stječu svladavanjem propisanih
modula, kako u redovitom obrazovanju, tako i u akreditiranim programima
cjeloživotnog učenja.“  

A rezultat
tog cjeloživotnog učenja je taj da mladi znaju više  sexu
nego o ljubavi…više o ekonomiji nego o altruizmu. Treba li onda nekoga čuditi da su sirovi hedonizam i vječiti
ratovi glavna obilježja čovječanstva?

Obrazovne
vizije koja podržava takvo oronulo duhovno stanje nimalo ne manjka:  

„ Lisabonskom deklaracijom Vijeća
Europe iz 2000. godine utvrđen je strateški cilj Europske unije – da ona
postane najkompetitivnije i najdinamičnije gospodarstvo  zasnovano na znanju u svijetu, sposobno za
održivi gospodarski razvoj s većim brojem radnih mjesta, odnosno s boljim
radnim mjestima i većom društvenom kohezijom.“

Prevedeno
na pučki, to bi značilo ovako:  Umjesto
da se organiziramo kako ZAJEDNIČKI zasaditi, pobrati i podijeliti plodove
zemlje, strateški  je plan pomesti  konkurenciju koja sadi i bere nizvodno i
uzvodno od nas.  Sva stečena znanja i
svladane vještine treba podrediti tom cilju.

Ljudi
vjeruju u taj gospodarski nauk i ta je vjera postala  najraširenija religija na cijelom svijetu,
koju malo đaka i studenata dovodi u pitanje. Rokeri su ostarjeli,  a njihova djeca i unuci u nekom su drugom
glazbenom filmu. Nije riječ o glazbenom ukusu, nego želji i potrebi da se
mijenja svijet na bolje…da se raste u duhu bratstva i brišu zemaljske  granice nepravde.    

Ne treba
biti veliki psiholog da se shvati  kako je
cijela ova filozofija ekonomije i politike izgrađena na strahu – od gladi i
biološke egzistencije, što potiče životinjsku borbu za opstankom,  neprimjerenu inteligentnim ljudskim bićima.

I nije to
običan prirodni strah, nego naučeni, školovani
– kultiviran društvenim znanostima koje animalnu prirodu čovjeka
pretpostavljaju ljudskoj.

Stoga,
želimo li promjenu  – promijenimo učenje!…A
do tada, zamisli da nema škole.  

„Možeš kazati da sam sanjar,

ali nisam jedini…

nadam se da ćeš se jednoga dana

i ti pridružiti nama

i da će svijet biti kao jedan“