Vrline i slabosti predsjednika Ive Josipovića

Upravo iz tog razloga duboko vjerujem da bi prisutnost Ive Josipovića
na prigodnoj svečanosti ustoličenja srpskog predsjednika donijelo veću dobrobit
za šire i uže čovječanstvo od postojeće odluke. U kriznim, ili, u najmanju
ruku, delikatnim političkim trenucima, predvidljivi politički potezi samo odgađaju
rješenje postojećih problema. Komplicirane političke prilike uvijek traže potez
iznenađenja za koji se može očekivati da će u nekoj mjeri šokirati javnost.  No, ako je motiv za takav potez  ispravan onda je i reakcija na šok, u krajnjoj
liniji, uvijek pozitivna.

Nikolićeva “povijesna” misao “da je Vukovar srpski grad ”svakako
zaslužuje bojkot njegove inauguracije, ali njegova izjava da je “Hrvatska
međunarodno priznata država i da nikakve promjene granica ne dolaze u obzir”,
čini mi se daleko važnijom. Štoviše, toliko važnom da predstavlja sasvim dovoljan
razlog za  jedan šokantni politički
manevar hrvatskog predsjednika koji, promjenom smjera vlastitog kretanja u ovaj
ponedjeljak, Hrvatskoj i Srbiji može donijeti daleko više koristi nego štete.

Politika je umijeće mogućeg, a broj iskoristivih prigoda ovisi
o prepoznavanju pravih prilika. Ako promatramo šanse iz kojih vrhunski
golgeteri postižu golove onda vidimo da je mnoštvo  takvih zgoditaka pala iz nemogućih situacija,
iz akcija izvedenih suprotno školskim pravilima.

Odluka da se ne putuje u Beograd je štreberska i na nju je
lako postaviti živi zid. Ekipa u obrani tu i nema velikog posla nego stati u
red i pričekati izvođenje slobodnog udaraca koji obično završi daleko preko
gola. Suprotno tome, slijetanje predsjedničkog zrakoplova sa hrvatskom zastavom
11. lipnja na Surčin otvara Josipoviću stopostotnu priliku da zabije u stilu
pravog majstora. Takav potez sigurno bi zavrijedio pljesak publike na istoku i
zapadu.

Neki u tome vide poniženje hrvatske politike, ali to su
veoma kratkovidne političke procjene 
koje potpuno zanemaruju značaj Nikolićevog odmaka od ekstremnih ciljeva šešeljevske
ideologije iz devedesetih i širine političkog prostora koji se tim odmakom
otvora za jedan konstruktivni politički dijalog sa srpskom desnicom, i to po
prvi puta od raspada Jugoslavije. Ako se to ne iskoristi na vrijeme,  polje političkog dijaloga  ponovo bi se mogla suziti, što ne bi nikako
bilo dobro, i zato ne treba čekati.

Bojkot svečane inauguracije stoga više vidim kao nesposobnost
da se to shvati i sasvim nepotrebno gubljenje vremena, dok bi suprotna odluka
znatno učvrstila već postojeće smirivanje stanja i pridonijela ubrzanju daljnjeg
 proces političkog ozdravljenja
hrvatsko-srpskih odnosa.

Ali dobro, šta-je-tu-je.
Predsjednik je donio svoju odluku, i obzirom na potporu koju je dobio u domaćoj
javnosti malo je vjerovati da bi se ona mogla promijeniti. Ja sam, međutim,
želio reći nešto sasvim drugo:

Ivo Josipović jeste vrhunski glazbenik, što mu neosporno daje
osobine jednog odmjerenog, staloženog i razumnog političara. Ali ne razumije
rokenrol.