Uoči blagdana Svih svetih, na programu je riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, u utorak, 31. listopada 2017. u 19.30 sati, izvedba veličanstvenog Requiema Wolfganga Amadeusa Mozarta, jednog od najvećih glazbenih remek djela uopće. Upravo zbog složenosti i zahtjevnosti izvedbe relativno se rijetko izvodi, stoga ne čudi što su ulaznice za ovaj koncert vrlo brzo rasprodane.

Uz zbor, pojačan članovima Vokalnog
ansambla Muzičke akademije u Puli, i orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca, a pod
dirigentskim vodstvom Philippa von Steinaeckera nastupit će riječki vokalni
solistički četverolist: sopranistica Ingrid Haller, mezzosopranistica Ivana
Srbljan, tenor Marko Fortunato te bas Slavko Sekulić.

Requiem (u d -molu, K. 626), iako nedovršen njegovim perom, ostao je
jednim od najboljih i najglasovitijih primjeraka ove glazbene forme. Inače,
requiem je svoj naziv dobio po prvome stihu – requiem aeternam ili u
prijevodu pokoj vječni, a predstavlja molitvu za duše umrlih u iščekivanju
Sudnjeg dana.

Mnogi su kompozitori bili obuzeti idejom requiema, u kojem se moli
za spas i smirenje duše preminulog. Njegovoj formi su se posvetili umjetnici od
Berlioza, Brahmsa, Verdija, Ligetija do Benjamin Brittena, ali Misa za
mrtve
Wolfganga Amadeusa Mozarta, izdvaja se posebnom aurom i ljepotom.

Naime, Mozart ga je napisao pred sam kraj svoga
života, u Beču 1971. godine, fizički i duhom već gotovo posve slomljen.
Vjerojatno sluteći vlastiti kraj, Mozart je u njegovoj narudžbi vidio upravo
znak svoje skore smrti. A naručio ga je
anonimno, preko posrednika, ekscentrični grof 
Franz von Walsegg.

Mozart je svoj Requiem ostavio nedovršenim na dan
svoje smrti 5. prosinca 1791.
Posljednje riječi na koje
je skladao glazbu bile su iz Lacrimose: Taj dan suza i žalosti.

Iako je preminuo nad nedovršenom partiturom,
stvorio je veličanstveno djelo iznimne ljepote, uzvišenosti i dostojanstva. Djelo
je završio učenik Franz Xaver Süssmayr, na temelju Mozartovih skica, a neke
dijelove i samostalno.

Maestru Philippu
von Steinaeckeru ovo je prvi nastup u Rijeci. Bio je prvi dobitnik Meelgardove
nagrade za najboljeg mladog dirigenta koju dodjeljuje Orkestar doba
prosvjetiteljstva (Orchestra of the Age of Enlightenment’s Melgaard). Od tada
je stekao bogato iskustvo kao gost dirigent u brojnim svjetskim orkestrima.
Jednako vlada njemačkim romantičnim repertoarom, koliko i djelima Druge bečke škole.
Njegova strast i razumijevanje za glazbu baroka i klasična razdoblja vodila su
ga do osnivanja vlastitog instrumentalnog orkestra Musica Saeculorum.

Školovan za
violončelista, intenzivno je radio sa Sir Johnom Eliotom Gardinerom u Orchestre Révolutionaire et
Romantique i s Claudijom Abbadom, prvo kao jedan od utemeljitelja Mahlerova
komornog orkestra, te u Orkestru Festivala u Lucernu, a kasnije kao njegov
asistent i gost dirigent njegovog Mozart orkestra. Oba su dirigenta važna
inspiracija von Steinaeckeru, imali su snažan utjecaj na njegov glazbeni
razvoj.

Surađivao je s
mnogim vodećim instrumentalistima i pjevačima, među kojima su: Camilla Tilling,
Dorothea Röschmann, Isabelle Faust, Guy Braunstein, Daniel Müller-Schott, Fazil
Say, Sara Mingardo, Andrew Staples, Mia Person, Hanno Müller Brachmann, Peter
Harvey i Boris Belkin.

Skip to content