U Malom salonu predstavljen Edukativno-istraživački projekt Srednjoškolci u javnom prostoru

Cilj je bio potaknuti srednjoškolce na promišljanje
vlastitog kretanja, korištenja i ponašanja u javnim prostorima, osloboditi i
artikulirati njihove glasove u iskazivanju vlastitih potreba, povećati znanja o
povijesnim , društvenim i ekonomskim faktorima koji određuju javne prostore,
razvijati zanimanje za umjetnost koja nastaje u javnom prostoru i koja se
referira na javni prostor te njezino razumijevanje.

U projekt koji je pokrenut u Odjelu edukacije Muzeja moderne
i suvremene umjetnosti, u školskoj su se godini 2012./2013. uključili kao
mentori profesori četiriju riječkih srednjih škola. Anketu za sociološko
istraživanje u kojemu je ispitano 196 učenika iz četiri škole uključene u
projekt, sastavili su učenici Srednje talijanske škole – Scuola media superiore
Italiana, pod vodstvom Željka Maurovića, prof. sociologije i filozofije, a
podatke su statistički obradili učenici Davida Karasmana, prof. sociologije i
filozofije u Gimnaziji Andrije Mohorovičića. Individualni i grupni rad učenika
na istraživanju odabranih lokacija i kreativnom rješavanju opreme prostora
pratila je mentorica Laura Herceg, mag. art. educ., iz Škole primijenjene
umjetnosti, a učenici Građevinske tehničke škole istraživali su odnose tijela u
javnom prostoru pod mentorstvom profesorica likovne kulture Branke Batričević i
Asje Rukavine Bikić.  

Edukativno-istraživački projekt Srednjoškolci u javnom
prostoru osmišljen je i realiziran kao popratni program Spajalice – serije
umjetničkih intervencija u javnom prostoru Muzeja moderne i suvremene
umjetnosti, u sklopu projekta Soft Control. Projekt je osmislila i vodila viša
muzejska pedagoginja Milica Đilas. Istraživanje je zamišljeno tako da pridonese
razumijevanju ponašanja i kretanja srednjoškolaca u javnim prostorima grada
Rijeke. Pritom su učenici srednjih škola smatrani i aktivnim subjektima
(osmišljavanje upitnika, statistička obrada podataka dobivenih anketom) i
objektima istraživanja, odnosno ispitanicima koji su odgovarali na pitanja iz
upitnika.

Upitnik je bio koncipiran tako da ispita u kojim se javnim
prostorima grada Rijeke zadržavaju srednjoškolci, kakav odnos imaju prema njima
te njihove primjedbe o samoj prirodi tih prostora i okupljanja u njima.
Indikativno je da više od polovice ispitanih srednjoškolaca odgovara kako svoje
slobodno vrijeme provodi u zatvorenim prostorima (57,66%), a iz sljedećih je
odgovora vidljivo da je uglavnom riječ o barovima i kafićima. Na otvorenome
boravi njih 27,55%, dakle gotovo trećina od ukupnog broja ispitanika, iako je
anketa provedena u veljači i ožujku ove godine, po, za Rijeku netipično hladnom
i kišovitom
vremenu.                  

Profesor sociologije i filozofije Željko Maurović naglašava
kako cilj ovog istraživanja, provedenog kvotnim uzorkom na 196 srednjoškolaca i
srednjoškolki u dobi od 16 do 19 godina, nisu bili spektakularni rezultati. No,
temeljem dobivenih rezultata može se zaključiti da suvremeno društvo minorizira
problem adolescenata i njihove potrebe, pa se u javnom diskursu i medijima
često etiketiraju „djecom“ i oni koji to nisu. Ni biološki, ni psihički, a još
manje sociokulturno osobe sa 15, 16, 17 ili 18 godina, nisu djeca, već skupina
mladih sa specifičnim značajkama koje tek treba upoznavati, a ne prepuštati
hirovima konzumerističke ekonomije kreiranja zadovoljstva.

Maurović ističe kako bi bilo poželjno dočekati kompleksnija
i temeljitija mišljenja, odnosno istraživanja o tomu tko su mladi i što s
njima. Ne držati ih u „stanju nezrelosti“ pa ih onda – iznenada više nisu
„djeca“- proglašavati našim uzdanicama, jamstvom naše budućnosti.