Foto: Mario Frlan
Osijek ih je posve zasluženo ponizio sa 5:1 i jednom za svagda stavio
točku na povezivanje sa sezonom 1998/99. Naravno, i tada je presudan bio –
Osijek. Gračan nije odstupio, a i
zašto bi, predsjednik Turčić nije povukao niti radikalne niti normalne poteze,
a i zašto bi. Rijeka je poražena ponižena i osramoćena, ali za to nitko neće
snositi posljedice – kao da se ništa nije dogodilo. Ako smo i dalje sportski
grad…. povucimo sportske poteze.
Ova će se kolumna baviti
sportskim vikendom Riječana u metropoli. Još se jednom potvrdilo da nakon što
se prođu naplatne kućice na Grobniku u smjeru hrvatske metropole svi riječki
klubovi figurativno govoreći „skidaju gaće“ pred svojim zagrebačkim
protivnicima.
Nakon dva uzastopna domaća
poraza od Trešnjevke i Umaga rukometašice Zameta u subotu u podne krenule su
put Zagreba na dvoboj protiv Lokomotive, a u glavama im je očito već bio upisan
treći uzastopni neuspjeh. Ispada da kada se igra protiv koprivničke Podravke
ili bilo kojega od zagrebačkih rukometnih klubova isplativiju varijantu
predstavlja u ova recesijska vremena neodlazak na utakmicu. Naravno Zamećanke
su poražene osam razlike 25:17, i to spada u sferu očekivanog i unaprijed
upisanog, a tako nije trebalo biti. Vrlo dobro su riječke rukometašice odigrale
u obrani ali u napadu gotovo da nisu postojale. U ovoj konstelaciji snaga kada
je klub naprasno napustila „iznenađena i uvrijeđena“ reprezentativka Ivana
Vuković prvo je ime postala dojučerašnja članica Lokomotive Ana Maruščec.
Nažalost i u njezinom slučaju dogodilo se već viđeno. Kao i na riječkoj
premijeri, mlada je lijeva vanjska u potpunosti „izgorjela“. Uz šut 2/12 koji
je na rubu katastrofe, koliko god se trudili ne može zaraditi pozitivnu,
prolaznu ocjenu. Niti najtalentiranija riječka rukometašica posljednjih godina
Katarina Ježić u Zagrebu nije bila za prepoznati.
Promašivala je golove ili
pogađala vratarku domaćega sastava Vanju Radić koja se već godinama posebno
motivira protiv Zameta. Još dok je bila na vratima pulske Arene Radićka je
branila između 15 i 20 lopti, a prošle subote zaključala je vrata Lokomotive
zaustavivši ogromnih i gotovo nestvarnih 25 lopti.
Od petka do nedjelje u
metropoli su stanovali i vaterpolisti Primorja gdje su na turniru Kupa Hrvatske
tražili prolazak na završni turnir koji će se 11. i 12. prosinca odigrati u
Zadru. U konkurenciji Medveščaka, Mladosti i POŠK-a bilo je gotovo sigurno da
će proći. U drugoj je skupini apsolutni favorit bio dubrovački Jug pa se „znalo“
da će poraženi iz ogleda Mladosti i Primorja
u polufinalu morati na Juga. „Znalo se“ pa je put Zagreba u subotu
krenulo i petnaestak navijača riječkoga kluba predvođenih direktorom Damirom
Radonićem. Ono što su vidjeli nije ih nikako moglo zadovoljiti, a vjerujem da
su neki nakon susreta i posumnjali u priču o jakom europskom Primorju.
No krenimo redom. Najprije
je trebalo u petak navečer pobijediti Medveščaka. Da nije bilo riječkog
inozemnog trolista braće Varga i Garcie ne bi se došlo niti do pobjede od 13:9.
Posebno je upečatljiva solo dionica Denesa Varge koji je u trećoj dionici igre
postigao tri pogotka i slomio čvrste Medvjede. Pobjeda je ipak bila u džepu, a
i Mladostaši su u derbi ušli s punim plijenom, jer su pobijedili POŠK sa,
pokazalo se, nedovoljnih 15:9.
Susret dva sudionika
Eurolige, prvi službeni ove sezone, ispunio je tribinu plivališta Mladosti uz
Savu do posljednjeg mjesta. Navijači Žabaca predvođeni Dubravkom Šimencom mogli
su zaista uživati. Nakon dvije četvrtine i 16 minuta igre na semaforu je
svijetlilo 6:1 u korist najtrofejnijeg vaterpolo kluba u Europi. Polovinom trećeg
dijela igre rezultat je bio 8:2, pa konačnih 10:7 možemo smatrati pristojnim
ishodom. Prema viđenom igra Primorja nije bila niti pristojna, i bili su
svjesni da ih čeka Jug, ako pobijede POŠK.
Nedjeljom se kada su turniri
u pitanju uvijek sve završava već do ručka. Tako je susret Primorja i POŠK-a
bio zakazan za 11 sati, a nakon njih od 12.45 krenuo je zagrebački derbi. Već
nakon prvih osam minuta na semaforu je svijetlilo 9:4, a konačnih 20:12
rezultat je dobro odrađenog posla. Tih plus osam pokazat će se presudnim.
Krenuli smo prema Rijeci još prije početka zagrebačkog derbija, padala je kiša,
nikome nije bilo do nikakvih vedrijih tema, pa je lijek za to bio smijeh i
legendarna crna komedija „Ko to tamo peva“. A onda je krenulo….
Riječki Zagrepčani Fran
Paškvalin i Marko Jelača ostali su kod svojih i bili izvjestitelji s druge
utakmice. Mobiteli su se užarili. „Nakon dvije četvrtine Medvjedi vode 7:4“
javio je Paškvalin junior i u autobusu je počelo komešanje i nada u čudo. U
jednom navratu Medvjedi su imali i plus 4 koliko im je trebalo da izbace
Mladost, ali na kraju su sa konačnih 10:8 stigli do prve pobjede nad gradskim
rivalom nakon 44 godine i promovirali Primorjaše u pobjednike skupine.
Kažu da sreća prati hrabre.
Medvjedi su bili hrabri, Primorjaši ne, a na kraju su profitirali. Tako će 11.
prosinca igrati sa splitskim Jadranom, a u drugom susretu odmjeriti će se Jug i
Mladost. Dan kasnije pobjednici će se boriti za prvi trofej. Fortuna je barem
prošloga vikenda bila sklona riječkim vaterpolistima, neka im se nasmiješi i
iduće nedjelje kada se u riječkom hotelu Bonavia održava ždrijeb Eurolige.
Fotogalerija: Mario Frlan
Sve slike:
Vaterpolo Primorje – Medveščak
Podijeli na društvenim mrežama