TKO ZNA NEKA ŠUTI – ljetni kviz neznanja

Jeste li uprav o Vi ta potencijalna
ekološka prijetnja, provjerite na pitanju koje slijedi:

Navedite ime sveca čiji se grob nalazi u središtu
Srinagara, glavnog grada sjevernoindijske države Kašmir, kojega lokalno domicilno
stanovništvo već dvije tisuće godina štuje kao proroka (priznaje se samo ime
koje je uklesano u kameni spomenik).   

1. Yuz
   Asaf
2. Isus
   Krist
3. Hazrat
   Isa
4. Ise
   Rooh-u-Ilaha

U slučaju da ne znate ili niste
sigurni, imate mogućnost korištenja sedam preskoka uz koje, kao malu pripomoć, dobivate
kratki šalabahter sa navodom iz knjige Holgena Kerstena “ Isus je
živio u Indiji” (imena u tekstu koja sugeriraju točan odgovor su sakrivena – vidljiva su ako pređete kursorom preko njih),
a nakon svakog ponovo slijedi isto pitanje.

Ako ste kojim slučajem
nepokolebljivi kršćanin, postojan u svojoj vjeri, svakako preporučam da
iskoriste svih sedam preskoka kako biste bili sigurni u točnost odgovora, u
suprotnom radije savjetujem da ne griješite dušu i odmah se preselite na portal
Glasa Koncila.

 

Prvi preskok:

Grob proroka Yuz Asafa nalazi se u središtu današnjeg
Srinagarskog starog grada, u Anzimaru u četvrti Khanjar (Indija). Zgrada koju
su kasnije izgradili oko spomenika zove se “Rozabal”, skraćenica za “Rauza
Bal”. Rauza znači “prorokov grob”. Zgrada je četvrtastog oblika i u nju se može
ući kroz mali trijem koji je kasnije dodan. Nad prolazom u pravu grobnicu može
se pročitati natpis koji objašnjava da je Yuz Asaf ušao u dolinu Kašmira prije mnogo godina i
posvetio život traženju istine. Na podu unutrašnje grobnice se nalaze dva
dugačka nadgrobna kamena, okružena drvenom ogradom, pokrivena teškom tkaninom.
Ograda je sa svoje strane opkoljena čvrstim drvenim svetištem. Veći kamen je za Yuz Asafa, manji za
islamskog sveca Syed nasir-ud-Dina., koji je tu sahranjen tek u petnaestom
stoljeću. Obadva nadgrobna kamena su zapravo samo paravan, a stvarni grobovi
nalaze se u kripti ispod poda zgrade. Mali otvor dozvoljava da se pogleda u
pravu grobnicu dolje. Sarkofag koji sadrži zemaljske ostatke Yuz Asafa, usmjeren je s
istoka na zapad, u skladu sa židovskim običajem. To je očiti dokaz da Yuz Asaf nije bio islamski
svetac ni Hindus.

 

Drugi preskok:

Već od dana sahrane su štovatelji stavljali svijeće
oko nadgrobnog kamena. Kad je profesor Hassnain uklonio debeli sloj voska,
došao je do senzacionalnog otkrića. Arheolog je našao “otiske stopala” uklesane
u kamenu, a kraj njih raspelo i krunicu. “Otisci stopala” su služili
dokazivanju identiteta preminulog, slično kao otisci prstiju. Kao što je to
slučaj sa svastikama na otiscima stopala Bude, tako se na  Yuz Asafovim otiscima
stopala vide značajke koje su jedinstven i neoboriv dokaz identiteta. Kipar je
u reljefu jasno uklesao ožiljke rana od raspeća. Položaj rana čak ukazuje na to
da je lijeva noga bila pribijena preko desne. To je činjenica koju je potvrdila
mrlja krvi na torinskom pokrovu. Budući da je raspeće kao kaznena mjera bilo
nepoznato u Aziji, moglo bi se zaključiti da je na tom mjestu bio sahranjen Isus. U Kašmiru ima mnogo
povijesnih izvora koji potvrđuju da su Yuz Asaf i Isus  bili jedno te isto. Jedan stari rukopis
opisuje spomenik kao grob Ise
Rooh-u-ILaha. Svake godine tisuće pobožnih vjernika hodočaste do groba.
Potomci drevnih Izraelaca su se sjećali pravog značenja skromnog spomenika. Oni
zovu svetište “Grob Hazrat
Isa Sahiba” tj. grob gospodina (učitelja) Isusa. Drevni dokumenti potvrđuju da je oko groba
već 112 n.e. bila sagrađena zaštitna ograda. Za grob se od njegove izgradnje
bez prekida brinuo niz čuvara. 1776. čuvari groba su dobili dokument koji je
službeno potvrđivao važnost svetog mjesta. U službenom dokumentu velikog
muftije (ili muslimanskog svećenika)Rahman Mira, može se pročitati: “Ovdje leži
prorok Yuz Asaf koji
je ponovo ustanovio Solomonov hram za vrijeme kralja Gopadatte i koji je kao
prorok došao u Kašmir. On je propovijedao ljudima, objavio je svoje jedinstvo s
Bogom i bio zakonodavac narodu. Od onda njegov grob štuju kraljevi, visoki državni
službenici i prosti puk”.

 

Treći preskok:

Drevne pripovijetke Indijaca su Purane (=star) . Njih
su stalno nadopunjavali vjerskim tekstovima, od petog stoljeća prije n.e. pa
sve do osamnaestog. Čitava antologija sadrži osamnaest svezaka, a deveti svezak
koji se zove Bhavishyat Maha-Purana, sadrži prikaz iz petog stoljeća o tome
kako je Isus došao u
Indiju. Opis je detaljan da ne može biti nikakve dvojbe o identitetu čovjeka o
kojem se govori. Purana izvještava da su se 
Izraelci naselili u Indiji, a u stihovima 17-32 opisuje Isusovu pojavu na sceni.

Shalivahan, koji je bio unuk Bikrama Jita, preuzeo je
vlast. On je pobijedio horde Kineza, Parta, Skita i Baktra. Povukao je granicu
između Arijevaca i Mlecha (ne-Hindusa), i zapovjedio ovim posljednjim da se
povuku na drugi kraj Indije. Jednog dana Shalivahan, poglavar Sakija, otišao je
na Himalaje. Tamo, u zemlji Hun (Ladakh, dio kušanskog carstva), moćni car je
ugledao čovjeka kako sjedi na brdu, što mu se činilo kao povoljno znamenje.
Imao je svijetlu put i bijelu odjeću. Kralj je upitao svetog čovjeka tko
je.  Ovaj je odgovorio: “Zovu me božjim
sinom, rođen sam od djevice, učitelj sam nevjernika, neumorno tražim istinu”.
Kralj ga je zatim upitao: “Koja je tvoja vjera?”  Ovaj odgovori: “O veliki kralju, ja dolazim
iz strane zemlje gdje više nema istine i gdje zlo nema granica. U zemlji
nevjernika ja sam se pojavio kao Mesija, ali barbarski (dasyu) demon, Inamasi,
javio se u strašnom obliku; – ja sam mu bio izručen kao nevjernik i završio sam
u Ihamasijevom kraljevstvu. O kralju, poslušaj o vjeri koju sam donio
nevjernicima: nakon očišćenja suštine i nečistog tijela i nakon utočišta u
molitvama Naigame, čovjek se treba moliti Vječnome. Pomoću pravednosti, istine,
meditacije i jedinstva duha, čovjek će naći svoj put do Ise u središtu
svijetla. Bog, nepokolebljiv kao sunce, na kraju će ujediniti u sebi duh svih
lutajućih bića, Ihamasis će biti uništen, i blažena slika Ise, davaoca sreće,
će zauvijek ostati u srcu; mene su zvali Isa-Masih.”

 

Četvrti preskok:

Shaik Al-Sa’id-us sadig, veliki orijentalni
povjesničar koji je umro 962. godine n.e. u Khurasanu, pisao je u svom čuvenom
djelu Ikmal-ud-Din o dva Isusova putovanja u Indiju i njegovoj smrti (kao Yuz Asafa) u Kašmiru. Knjiga je bila ponovo izdana
1882, u Iranu i čuveni orijentalist Max Muler ju je preveo na njemački. Knjiga
sadrži uzorak učenja Yuz Asafa koji bi mogao biti usporedba ravno iz Evanđelja:

“Ljudi, čujte moje riječi: seljak ide sijati u svoja
polja. Dolaze ptice i zoblju sjeme. Drugo sjeme pada na stazu. I gle, neko
sjeme pada na kamen gdje nema zemlje i propadne. Neko pada u trnje i ne može
rasti. Međutim, ono sjeme koje pada u dobru zemlju klija i donosi plod. Seljak
je mudrac, a sjeme su njegove mudre riječi. Sjeme koje pozoblju ptice označava
ljude koji ne razumiju riječi. Sjeme koje pada na kamen su mudre riječi koje
ulaze na jedno uho, a izlaze na drugo. Sjeme koje pada u trnje označava one
koji čuju riječi, ali se ne upravljaju prema njima” (Ikmad-ud-Dina, str 327,
usporedi sa: Matej 13,1-23; Marko 4,1-20; Luka 8,4-15).

 

Peti preskok:

Postoje konkretni dokazi o Isusovoj prisutnosti u Kašmiru, a to su slova
isklesana u kamenu koja su preživjela plimu i oseku stoljeća. Jedan od takvih
dokaza je natpis na Solomonovom prijestolju koji aludira na Isusa. 1413 je Mullah
Nadiri, povjesničar koji je živio u vrijeme vladavine Sultana zainula Aabidina,
ispričao jedan dio povijesti prijestolja. U svojoj knjizi o povijesti Kašmira
(Tarikh-i-Kashmir) napisao je da je Gopananda, sin radže Akha, vladao u Kašmiru
pod imenom Gopadatta; on je poručio perzijskom arhitektu da restaurira
Solomonov hram ( koji je u svitanje kršćanske ere već bio star jedan milenij).
Hindusi su primijetili da je Perzijanac nevjernik i da pripada drugoj religiji.
Prilikom obnavljanja na ulazu su kraj stepenica zapisane četiri izreke na
drevnom perzijskom:

 

1. “Matmar
   een satoon raj bihishti zargar, sal panja wa chahar” – Graditelj ovih
   stupova je najsmjerniji Bihishti Zagar, godine pedeset i četvrte.
2. “Een
   satoon bardast khwaja rukun bin murjan” – Khwaja Rukun, sin Murjana je dao
   sagraditi ove stupove.
3. “Dar
   een wagat vuz asaf dawa-i-paighambar-i-mikunad. Sal panja chahar.” –U to
   vrijeme je Yuz Asaf
   objavio svoj poziv proroka. Godine pedeset i četvrte»
4. “Atshan
   vuzu parghambar-t-bum israil ast.”  – On je Isus, prorok sinova Izraelovih.

 

Šesti preskok:

Povjesničar Mullah Nadiri nastavlja: “Za vrijeme
vladavine Gopadatte, Yuz
Asaf je došao iz Svete zemlje u ovu dolinu i objavio da je prorok. On je
pružio primjer vrhunskog milosrđa i vrline i razglasio da je on u Bogu dan i
noć i da ga je učinio dostupnim kašmirskom narodu, Zvao je ljude k sebi i ljudi
u dolini su mu vjerovali. Kad su ogorčeni Hindusi došli Gopadatti, zahvaljujući
od njega da se riješi tog čovjeka, on ih je protjerao.

Pročitao sam u knjizi Hindusa da je prorok stvarno
bio Isa, Duh Božji
(neka Božji mir i dobra volja budu s njim) i da je uzeo ime Yuz Asaf. Pravo znanje je
kod Boga. On je proveo život u ovoj dolini. Poslije smrti sahranjen je u
Mohalla Anzimarhu.”

 

Sedmi preskok:

Daljnji dokaz o Isusovom boravku u Himalajama je grob koji spominje
Nikolaj Roericih u Srce Azije, objavljenom 1930. Grob leži na sjeveru Ladakha u
susjednoj Tibetanskoj provinciji Sinkiang (=Xinjian u današnjoj Kini) približno
šest milja od ovećeg grada Kašgara, a smatra se da pripada Mariji iz Isusove pratnje.

 

 

RIJEŠENJE:

Točan odgovor glasi: Yuz Asaf.

To je ime proroka uklesano
na nadgrobni kameni blok spomenika u Srinagaru koji datira iz prvog stoljeća
n.e.

 

Svaka sličnost sa sličnim
povijesnim osobama samo je obična povijesna činjenica dokumentirana autentičnim
svjedočanstvom najmanje dvadeset i jednog
povijesnog dokumenta u kojima nema druge istine osim jasnih tragova da se
negdje nešto ne poklapa sa nečim.