Teška zrakoplovna izjava

Ali
vratimo se na početak, ne onaj biblijski nego povijesni – u vrijeme kada naši velečasni
dobivaju pravo na riječ. Ta sloboda
godinama im je bila sputavana, jer su njihove riječi smatrane opasnim po mir i dobro naših naroda i narodnosti pa
im ovo što govore danas nije bilo dopušteno govoriti prije.

Ta
zabrana imala je svojih dobrih i loših strana. Loše je to što ljudi nisu smjeli
govoriti ono što misle, a dobro je to što su morali mislit što govore – o čemu
danas uopće ne vode računa. A to je, po meni, najveći “grijeh struktura” naše
Crkve – jer, baš kao što kaže Sveto pismo: sve
postade po riječi i bez nje ne postade ništa. I ako ne paziš što pričaš, iz
toga se može izroditi sve i svašta.

Zato
se s riječima nije za igrati. Ne smije to nitko, a najmanje oni kojima se
vjeruje da je njihova Riječ dana od Boga. Njihova pažnja u govoru i pisanju mora
biti stostruko veća u odnosu na nas obične smrtnike.

Lijepo
je, stoga, slušati papu kako zna misliti kad govori, što je pokazao i ovih
dana.

Iznoseći
svoje poglede po pitanju odnosa prema homoseksualnim osobama, rekao je,
praktički, sve ono isto što piše u Katekizmu Katoličke Crkve. Dakle, ništa
novo, ali stvar je interpretacije. A
interpretacija je opet stvar razumijevanja.

Po
tome možemo razlikovati one koji nauk Crkve uče napamet i one koji uče sa
dubokim shvaćanjem.

Prvima
je uvijek subota bila važnija od čovjeka
i takvi se uvijek drže samo slova Zakona. Oni sve imaju u glavi, i ako im
pomakneš jedan zarez u rečenici više se ne snalaze. Makneš ga u lijevo, postanu ekstremni
ljevičari…makneš ga u desno, postanu ekstremni desničari.

Za
razliku od njih, postoje oni koji se umjesto Slova drže Duha Zakona, razumijevajući
Istinu srcem, a ne umom. U njihovom pogledu nema osude…ni tužbe, ni žalbe, ni
agresije.

Priča
o grešnici koju dovode pred Isusa
tipičan je primjer takve slike. Isus nije blagoslovio seksualnu orijentaciju žene koju su pismoznanci uhvatili u preljubu, ali u trenu kada je htjedoše
kamenovati, on se ne drži Zakona kao pijan plota nego staje u njenu zaštitu.

Nije
stoga nikakav problem u tome što Crkva homoseksualni odnos smatra grešnim – to
je naprosto njihovo legitimno pravo koje proizlazi iz njihove vjere, čiji stav
u teološkom kontekstu možemo razumjeti i prihvatiti – problem međutim nastaje
onog trenutka kada najviši predstavnici Crkve odbiju stati u povorku sa zastavama duginih boja da bi pedere i lezbe zaštitili od kamenovanja pismoznanaca.

A
dovoljna je samo Riječ – upravo ona koju je izgovorio papa Franjo, niti jednog
trena ne dovodeći u pitanje nepogrešivi
nauk Crkve glede prakticiranja grešne
ljubavi istospolnih parova. Na takvu riječ čekalo se godinama…i evo,
konačno, poslije toliko vremena imamo papu koji stojeći pred kušnjom homofobije, po savjesti vlastite vjere,
kaže: Bježi od mene Sotono. 

Zanimljiv
je taj novi papa. U početku sam bio veoma skeptičan prema njegovom apostolskom
poslanju – ne očekujući nikakav zdravi (i toliko potrebni) duhovni pomak unutar
Katoličke Crkve –  a u času samog izbora ostao
sam više nego ravnodušan, pomalo i ciničan. Kada je iz dimnjaka na Sikstinskoj
kapeli suknuo bijeli dim, televizijski komentator ushićeno je uzviknuo: “Imamo novog papu!”…na što sam ja samo odmahnuo
rukom, replicirajući onom kultnom filmskom rečenicom:
“Tata spalio Đenku” – htjevši reći
da se radi samo o novom nastavku božanstvene
komedije u režiji stoljetnih rimskih grobara
izvornog kršćanstva.

Ali
već u prvim koracima svojeg pontifikata Franjo me ugodno iznenadio. Počeo je sa
odricanjem papinskih privilegija, a završio kao duhovni odvjetnik LGB grešnika.

Ova
posljednja vijest stigla je iz aviona, na njegovom povratku u Rim sa službenog
puta iz Brazila…Prema neslužbenim dezinformacija iz nekoliko nepoznatih izvora,
saznajemo da udruga GROZD i građanska inicijativa “U ime obitelji” traže
provjeru Crne kutije. Više od 700 tisuća referendumskih potpisnika želi znati
punu istinu o ovoj teškoj zrakoplovnoj
izjavi, koja je u ranim popodnevnim satima, dana 29. srpnja 2013., odjeknula
Hrvatskom kao grom iz vedra neba.

Posljedice
ovog snažnog udara još uvijek se zbrajaju. Domaći novinari šire priču da je u
tom času na Kaptolu nestalo struje, što će reći da je središnjem zboru naših kanonika
pao mrak na oči.

Valjda
će im uskoro prosvijetliti.