Tajči Čekada – “Pogled u međusvijet”

Svojim izložbama i performansima Tajči Čekada je sudjelovala
na mnogobrojnim  izložbama, u galerijama
i muzejima suvremene umjetnosti u Rijeci, Puli, Osijeku, Zagrebu, Splitu,
Sarajevu, Sttutgartu, Beogradu, Berlinu, Parizu… Umjetnica se bavi modnim
dizajnom, kostimografijom, performansom te u posljednje vrijeme i fotografijom.
Osim izrade avangardnih kreacija bavim se i produkcijom komercijalne odjeće
koja se povremeno može pronaći u njenom ateljeu u Rijeci. Članica je ULUPUH-a,
i HDLU-a Zagreb. Više informacija na www.tajcicekada.com

Autor glazbene podloge modnog performansa: Josip Maršić
Izložba će biti otvorena do 03.10.2011. svaki dan od 19 do 22 sata

 

Tekst kustosa:
MODNI DIZAJN, MIT I UMJETNOST
Koncept,
poetika i metodologija Tajči Čekade
Viši kustos: Branko Cerovac
Pored
bavljenja modnim dizajnom u užem značenju i području (dizajn odjevnih predmeta
od „normalnih“ materijala, namijenjen svijetu „normalnih“ ljudi odnosno „bića“
u svagdašnjem urbanom ili ruralnom okruženju), Čekadu zanima projekcija
odijevanja / ponašanja / senzibiliteta i „autopoiesis“ neuobičajenih,
„transgresivnih“ bića, osobnosti i odgovarajućih – pa makar „samo“ imaginarnih,
fantazmagoričnih – „svjetova života“. Konceptualni postupak koji joj to
omogućuje jeste da intenciju „mogućeg“ odijevanja, dakle i dizajna točnije
kreacije cjelovite situacije, scene, kostimografije i scenografije usmjeri na
„mitsku“, „nad-realnu“ infrastrukturu / suprastrukturu obrasca života
čudnovatih stanovnika nekog zamišljenog svijeta: „Marsa“, „fashion – freaks“,
„zombijevskog“ ili pak „vampirskog“ miljea, a u ovom slučaju čudesnog,
poetičnog svijeta slavenske mitologije, ali u veoma slobodnoj, neortodoksnoj
interpretaciji (dovoljno je da znamo da se radi o vilama, vilenjacima, demonima
specifičnih obilježja i karaktera). Tako da se tu design, mit i Art neminovno
susreću, međusobno determiniraju i interagiraju – što dovodi do estetski
zanimljivih i intrigantnih prekoračenja granica / rubova / normi „modnog
dizajna“. „Odjeća“ tako korespondira i s onom koja je od „šamanističkih“
vremena, te u antičkim kulturama bila namijenjena božanstvima, polubožanstvima,
atributima mitoloških stvorenja, svećenicima/ -icama, misterijima,
svetkovinama, teatru, procesijama … A ne manje s renesansnim, manirističkim i
baroknim alegorezama, od kojih je dovoljno da uputimo na slikarstvo jednog
Archimbolda. Odabir i konceptualizacija scene, okoliša, modela, njihovih gesta
i ekspresije na snimkama – pošto je Čekada ujedno i snimatelj, fotograf, u ovom
slučaju, daje čitavom projektu naročitu dimenziju. Same fotografije posjeduju
vlastitu estetsku kvalitetu, moguće ih je tretirati kao konačni medij
posredovanja Čekadine ideje, procedure i prizora.