Studentska ćakula – priča za laku noć

Glavni
lik ove priče je mlada studentica koja nastoji uvjeriti svog kolegu da je u
životu sve moguće:

–
Za doseg besplatnog “svega”, trebalo bi proći pred-fazu u kojoj bi se
izjednačila plača za sve poslove na svijetu. Ma bio ti električar, učitelj,
kirurg ili pekar, 5000 kn bi ti imalo biti dovoljno za zadovoljenje osnovnih
potreba i ugodan život. Sve preko toga urušilo bi se, uključujući i potrebu za
svim silnim zvanjima kojima se ljudi priklanjaju zbog profita. Tada bi imali
manje liječnika, ali bi to bili oni koji to doista i žele od srca raditi.
Prvotni šok u kojemu bi se morala odgojiti jedna generacija ljudi zamijenio bi
puno kvalitetniji život jer bi probrao kukolj.

–
Ma daj, Mare, što je tebi…Onda bi svi birali samo najlakše poslove.

–
Pa u tome i je štos.

–
Ne kužim (?).

–
Naravno da ne kužiš kad si ozbiljan glazbenik. Mučni malo rokerski: Što je
lakše, svirat ili pjevat?

–
Ovisi o talentu.

–
Eto vidiš….

–
Čekaj…misliš da bi ljudi birali…

–
Nemaju šta birat. U tom slučaju priroda
čini svoje. Talenti su urođene sklonosti koje čovjeka obuzimaju spontano. A kad
svi budu radili za istu plaču, i više nitko ne bude morao  strepit za vlastitu egzistenciju, oni koji
znaju pjevat ti će pjevat, oni koji znaju svirat ti će svirat.…I time
automatski dolazimo do toga da će svi ljudi, ili barem većina, raditi ono što
im ide od ruke.

–
I koliko bi ta pred-faza trajala?

–
Dotle dok razina proizvodnje materijalnih dobara ne pređe granicu ljudskih
potreba. Tada će se sav višak dijeliti besplatno.

–
Dobro zvuči, samo to je utopija.

–
Ako mogu pčele i mravi, mogu i ljudi.

–
Da, samo si zaboravila da bi se prije toga trebali oslobodit kreditnog duga. Bez
toga nema ništa besplatno.

–
E-pa-šta…koda je to teško…Jesi čuo što o tome kaže doktor Kulić?

–
Kulić ili Hrepić?

–
Kulić!

–
Nisam…Što kaže?

–
Evo čekaj da ti pročitam: “Sve je u
rukama naroda. Hrvatska može donijeti odluku da prestaje plaćati dug jedino u
slučaju ako narod shvati kako je dug nastao. Zadaća znanosti i medija je da
pomogne ljudima da se osvijeste i da dođu do spoznaje da dug kojim ga
opterećuju nije njihov, te da ima pravo reći da odbija plaćati tuđe pozajmice.
Detaljno sam pratio slučaj Argentine i Ekvadora, pa zato i tvrdim da mi možemo
učiniti što i oni, ali samo pod uvjetom da se narod osvijesti, te zatraži od
institucija da preispitaju razloge daljnjeg otplaćivanja duga. Tu odluku mogli
bi donijeti samosvjesni i odgovorni predsjednik Sabora, ravnatelj Državne
revizije, glavni državni odvjetnik i guverner Hrvatske narodne banke. Mi
nažalost ni na jednoj od navedenih funkcija nemamo dovoljno odlučnu, te
društveno i povijesno odgovornu osobu, koja bi bila kadra učiniti takvo što. Za
takvu situaciju odgovorni su ponajprije hrvatski znanstvenici, koji bi trebali
osvijestiti narod, no koji su postali instrument nasilne politike… Hrvatska
najprije trebala proglasiti moratorij na isplatu duga, dok ne preispita i ne
riješi problem nastanka tog duga.”…Eto vidiš da se može.

–
Aha…samo znaš kad će se to dogodit!?… Kad se Gospa ukaže u Saboru i kad se
drug Tito ponovo reinkarnira kao Buda Avatar.

–
A slušaj…Za Gospu ne znam…Ali kažu da je Tito za svog službenog  posjeta Vatikanu nešto Papi šapnuo na uho.

–
Tko to kaže…isto Kulić?

–
Ne…to kaže Hrepić.