Sloboda meni i narodu

Marx i Engels
mislili su da je oslobođenje u radu. Ali bogato iskustvo stečeno na velikom
broju radnih sati u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (a radilo se bome
muški, u tri smjene)  pobija ovu teoriju
i jamči da svaki oslobodilački put radničke klase vodi u novu revoluciju.

Pri samoj
pomisli na tako nešto odmah se naježim. Zato sam skloniji izabrati miroljubivi
smjer kojim je išao Mahatma Gandhi. Biografi kažu da su na njegovom radnom stolu
stajale samo dvije knjige iz kojih je crpio duhovno znanje i radno nadahnuće:
Bhagavad Gita i Novi zavjet. Meditirajući satima na njihovu Istinu, čak i u
vrijeme kada je bio zatvaran i vezan,
on se osjećao slobodan, stvarajući
iz tog oslobođenog stanja svijesti političku doktrinu čija filozofija
oslobodilačke borbe započinje unutar sebe – oslobađanjem vlastitog sebstva od iluzije
pojavnog svijeta. Politička revolucija tada
je mirnija, a stečena sloboda i društveni mir daleko sigurniji i puno
dugotrajniji.

Mnoga indijska
sveučilišta njeguju i danas ovu vrstu tradicijskog obrazovanja. Glavni predvodnik
takvog koncepta je Sri
Sathya Sai Institute of Higher Learning, nosilac najviše oznake (A++) za ukupan akademski
rejting koji je indijsko Nacionalno
vijeće za procjenu i akreditaciju dodijelilo nekom sveučilištu.

Utemeljitelj
i nekadašnji rektor Bhagavan Sri Sathya Sai Baba godinama je podučavao svoje
studente o važnosti ovog učenja. Iz mnoštva prigodnih govora, izabiremo jedno:

Kako razvijati
nevezanost

Potpuno odbacivanje predmeta pojavnog
svijeta nije moguće. Međutim, ono što je moguće odbaciti je osjećaj za “moje”,
osjećaj vlasništva. Kada se jednom ostvari odbacivanje, tada se može uživati u
raznim predmetima koji se javljaju u svijetu, ali nas to neće povređivati.

Nevezanost vam podaruje sposobnost da
okrenete svoju viziju prema unutra i pomaže vam da preusmjerite svoj um na
unutarnju ljepotu. Kada je Arjuna pitao Krišnu kako pokoriti um, On mu je
odgovorio: “Arjuna, ako provodiš u djelo nevezanost, tada ćeš biti u stanju
nadzirati i svoj um.”  Živjeti u ovom
svijetu kao da ne pripadaš tu. Potrebno je stanje svijesti neopterećenosti. No
većina stvara začaran krug, pokušavajući izaći tako stvarajući novi začaran
krug koji postaje nemoguće prevladati. Zašto ne razumijevamo naše probleme?
Neprihvaćanjem univerzalnih načela postojanja.

Sve u svijetu podložno je promjeni.
Postoje tri osnovne vrste promjene – rast, postojanje i propadanje.

Često odbacivanjem nekih stvari
vezanost ostaje. Razvijanje privida da je ovaj prolazni svijet trajan i vezanje
za različite predmete je zabluda. Kad se čovjek na nešto navikne, kad postane
ovisan o nekim uslovima, on može napustiti svjetovno, ali to ne pravi nikakvu
razliku. On može napustiti sve, ali privrženost ostaje i nastavlja se
odražavati u nekom drugom pravcu. Možete napustiti veliku kuću i odbaciti 20 odijela,
ali ostati i dalje ovisni o dva odijela. Sva energija, sva ovisnost koja je
bila vezana za 20 odijela sad će se vezati za ta dva odijela. To ništa ne
mijenja. Rješavajte probleme bez vezanosti. Nisu u pitanju samo predmeti već i
subjektivni osjećaji.

Zato treba pokušati razumjeti suptilne
obmane. Ako je privrženost prisutna i vi se molite, ta molitva će pripadati ovom
svijetu, jer takva vezanost sve pretvara u materijalno. Čak je i molitva grijeh
ako se obavlja kao privrženost, ovisnost. Nevezanost upućuje na prolaznu
prirodu svega stvorenoga i ne dopušta umu da se veže uz te prolazne stvari. To
ne znači da nam one trebaju biti odbojne ili da ih trebamo mrziti, već da ne
razvijamo mentalnu vezanost uz njih… To su promjene kojima su podložni svi
predmeti.

Nevezanost nastaje kad osoba prodire
sve dublje u svoje vlastito biće, slijeđenjem božanskih vrijednosti koje su u skladu
sa svim osnovnim karakteristikama osobe. Znači razumijevanjem i dubljim uvidom
u sebe, u Istinu i Dharmu (ispravnost).

Ako želite doseći Boga i ostvariti
njegovu viziju, najvažnije što morate razviti je nevezanost ili odbacivanje (vairagya).
Nevezanost je oslobađajuća sila koja
razvija sposobnost jasnog “viđenja” stvari kakve jesu, ona vam omogućuje da
preusmjerite vaš um i uronite u prirodu stvarnosti i kreacije. Um je vrlo
snažan i odlučan da stvari učini po svojem. U tom smislu je Učitelj važan na
početku puta samoostvarenja, a kasnije ga zamjenjuje unutarnje sebstvo.

Učitelj pomaže i daje radost i
hrabrost, da ukloni slabost i strah učenika (tragalaca za istinom). Učitelj
poučava da plod mora biti sladak, premda se zbog kore može činiti gorkim. No
važni su njegov sok i slatki sadržaj. Maknite koru ljutnje, zavisti, zlobe i
pohlepe, upijte slatkoću ploda kako bi ona mogla dozrjeti u vama. Budite lotos
koji se rađa u mulju i blatu, koji se probija kroz vodu i izdiže svoj cvijet
iznad nje, ne želeći ga smočiti, premda izvire iz vode.

Budite poput lotosa – čisti i
nevezani.

Sretan vam
Dan neovisnosti!