Društvenom stanogradnjom u Rijeci nakon Drugog svjetskog rata proizvedene su brojne varijante stambenih tornjeva, od nižih tornjeva-kockica koje tek uvjetno možemo smatrati neboderima do primjeraka iznimne katnosti u hrvatskim i jugoslavenskim okvirima. Vertikalni razvoj grada činio se kao racionalan odgovor na izazove daljnje urbanizacije geografski zahtjevnog riječkog terena, ali i spretan način ostvarenja ideala društvene jednakosti garantiranjem „prava na pogled“ svim stanarima novih gradskih visokokatnica. Stambene okomice preuzele su ulogu kreiranja suvremenog, metropolitanskog lica grada, pa i sekularizacije gradskog obrisa. Gradnju novih „kolosa“ lokalni su mediji pratili s osjećajem fascinacije i uzbuđenja, koji je od kraja 1970-ih godina bio pomiješan sa sve kritičnijim osvrtom na njihove tehnološke manjkavosti i urbanističku cijenu.
Predavanje će ponuditi uvid u to kako je osmišljena i realizirana “neboderizacija” Rijeke tijekom 20. stoljeća, koliko je Rijeka zaista “visoka” te kakve su stavove o stambenim tornjevima imali vodeći akteri tadašnje društvene stanogradnje, od gradske uprave, arhitekata, urbanista, građevinskih poduzeća, a kakve građani koji su u njima živjeli ili su gledali kako niču u neposrednoj okolici njihovih kuća, te kada je i zašto propisan moratorij na visoku stambenu izgradnju koji se tek posljednjih godina dovodi u pitanje. U zajedničkoj diskusiji dotaknut ćemo se suvremenog odnosa prema ovom arhitektonskom naslijeđu, najupečatljivijoj ostavštini socijalističkog razdoblja koja je trajno obilježila vizualni identitet Rijeke, te što možemo naučiti iz ove etape urbane prošlosti i društveno usmjerene stanogradnje.
Lidija Butković Mićin diplomirala je povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, doktorirala je na Sveučilištu u Zadru te je zaposlena na Odjelu za povijest umjetnosti istog Sveučilišta u zvanju više asistentice. Autorica je monografija izložbenih projekata Ada Felice-Rošić i Nada Šilović – ženski trag u arhitekturi Rijeke (2014.) i Moderna arhitektura Trogira (2021.), redovito objavljuje stručne i znanstvene radove iz područja nacionalne arhitekture modernizma, sudjeluje u znanstvenim projektima, provodi aktivnosti popularizacije znanosti te je aktivna u inicijativama baštinskog aktivizma. Od 2013. godine suradnik je na projektu Motel Trogir udruge Slobodne veze iz Zagreba usmjerenom na istraživanje, društvenu valorizaciju i formalno pravnu zaštitu arhitektonskih ostvarenja modernizma u Hrvatskoj.
Prijave na događanje se primaju putem obrasca ovdje.
Događanje je dio manifestacije Ljetna priča iz Benčića čiji detaljan program možete provjeriti ovdje.
Foto: Goran Grudić
Podijeli na društvenim mrežama