Sinkronicitet duhovnog menadžmenta

O
prva dva načina poslovanja čitamo i slušamo svakodnevno, dok je pozornost
medijske pažnje na ovaj treći put  potpuno izostala. Razlog tome nije teško
dokučiti. Poslovnost duhovnog menadžmenta apsolutna je nepoznanica u poslovnoj
politici većine medijskih kuća u Hrvatskoj pa ga one jednostavno i ne razumiju,
a samim time i veoma teško prepoznaju kao vijest za udarni termin ili naslovnu
stranicu. To, uostalom,  i ne treba
čuditi, jer znanstvene informacije ovog tipa još nisu doprle niti do hrvatskih sveučilišta
pa je teško očekivati da ih novinari školovani u istim klupama plasiraju u
javnost. Portal Moja Rijeka jedno je od rijetkih medijskih prostora koji ovoj
vrsti teme redovito posvećuje pažnju. Ovoga puta kockice navedenog naslova poslagujemo
kroz prizmu metafizičkog koncepta, krenuvši u smjeru Jungovske škole.

Ali
prije nego što nastavimo dalje, treba jasno reći da ostajemo čvrsto na zemlji. Duhovni
menadžment nije idealiziranje stvarnosti. A što on u biti jest, o njegovu
smislu i osobitostima, najbolje će nam reći iz vlastitog iskustva  Joseph Jaworski, predsjednik uprave  ugledne savjetničke tvrtke Generon  Consulting, osnivač The American  Leadership Forum, suosnivač Global Leadership
Initiative  i autor bestselera  Synchronicity: The Inner Path of Leadership, čiji
skraćeni tekst, kao radni predložak ove kolumne,  prenosimo sa web stranice Quantum21.

Radi se o izdizanju
iz neznanja i otkrivanju  sebe kao bića
izvrsnosti, inteligencije i kreativnosti.  Radi se o otkrivanju naše više svrhe u životu,
o onome što sam žarko želio otkriti u sebi. Zašto sam zapravo ovdje? Zašto
živim i koja je moja zadaća?  Zapravo se
radi o prevladavanju dosade, straha i ljutnje. Radi se o pronalaženju
sposobnosti za nove načine poimanja, onom što Jonathan  Livingston naziva  “jednostavna telepatija”, načelu
koje potvrđuje da je  život više od
jednostavne prehrane, borbe za  preživljavanje
ili borbe za moć.

Radi se o
vizualizaciji,  procesu u kojem
zamišljamo sebe u našim snovima  onakvim
kakvim bismo željeli biti – o tome da u svom  umu osjetimo i dotaknemo tu drugačiju
stvarnost.  Radi se o nadvladavanju
straha od učenja i straha od  susreta s
božanskim u sebi.

….otkrio sam da se
bojim istupiti iz  svog “malog
plemena”, iz svog uskog i poznatog kruga. 
Plašio sam se preuzeti rizik i ući u  nešto nepoznato. Najvažnije od svega, plašilo me
da usprkos svemu, ništa neću uspjeti promijeniti. Budući da sam se jedva
uspijevao  nositi s problemima razvoja
odvjetničke  tvrtke i procesnog prava,
smatrao sam da  nisam osposobljen
dokučiti probleme s kojima se suočava čitava zajednica ili društvo.  Činilo mi se da nemam snage ostvariti nešto  tako veliko, te sam stoga oklijevao. Osjećao  sam se nesposobnim, bez kvalitetnih veza i  kontakata izvan vlastitog uskog kruga  djelovanja. Nisam poznavao ljude s kojima  bih o svemu mogao razgovarati, već samo odvjetnike,
što je u meni konstantno stvaralo  osjećaj
izoliranosti.

Tijekom vremena sam
počeo osjećati kako je  “povezanost”
ključni princip organizacije  univerzuma,
mnogo važniji od onog koji se  odnosi na
“stvari” i “stvarnost”. Sve sam više  uviđao da nam u kontekstu liderstva baš to  nedostaje – novi način razmišljanja, nova  paradigma. Kada govorimo o fenomenu  liderstva tada uvijek govorimo o tome što
lideri čine – o stilu i funkciji liderstva – a da pri  tome malo ili uopće ne naglašavamo suštinski  aspekt liderstva.

Jednoga dana, dok sam
gutao svu moguću  literaturu na temu
liderstva, u pismu mi je pristigla jedna brošura, esej Roberta  Greenleafa “The Servant as Leader”.
Pojam  “lider koji služi” na
kojeg sam u tekstu naišao  snažno je
utjecao na mene. Sama ideja o  koncepciji
“liderstvo služenjem” potpuno me 
je zapanjila te ju nikako nisam mogao 
izbrisati iz uma.

…U tom eseju
Greenleaf prihvaća osnovno stajalište te postavlja novi okvir uz pomoć kojega
možemo bolje razumjeti unutarnju dinamiku 
liderstva. Prema Greenleafu, suština liderstva izvire iz  prirodne želje da služimo jedni druge, te da
služimo  nečem višem od nas samih, nekoj
višoj svrsi. Prema  našem tradicionalnom
načinu razmišljanja “liderstvo služenjem” zvuči kao oxymoron
(retorička figura koja  sadrži
kontradikcije – op. prev.). No, u svijetu odnosa,  u kojem je povezanost glavni organizirajući
princip univerzuma, koncepcija postaje savršeno smislena,  vrlo moćna i u isto vrijeme potpuno prirodna.
Počeo sam shvaćati kako sam naišao na ključni dio slagalice s  kojom sam se tako dugo borio.

Realizacija ideje o
stvaranju Leadership Foruma zahtijevala je traganje za skrivenim
talentima.  Osjećao sam da postoje
stotine lidera svjetske  klase, žena i
muškaraca, mlađih ljudi koji se nalaze na korak od vrha karijere. Naš bi
se  zadatak sastojao prije svega u
poticanju  takvih ljudi da prepoznaju
višu svrhu, da uvide svoju jedinstvenu životnu sudbinu te da posegnu za onim
što smatraju istinski  važnim. Na pragu
smo novog doba, trebali bismo stvarati lidere sposobne voditi ljude prema
realizaciji više svrhe i najviših 
vrijednosti.

KOMENTAR:

U
nastavku teksta Jaworski izriče ključnu misao:

Pomalo mi je
postajalo jasno da bi liderstvo trebalo biti usmjereno na aspekte koji se
odnose na biti, radije negoli na
aspekte koji se odnose na činiti.

Upravo
u ovoj rečenici nailazimo na kvantovski  trag teorije o sinkronicitetu, čije
jasne naznake nalazimo u završnom dijelu autorova izlaganja:

U trenutku kada sam
odlazio iz tvrtke (nakon odluke da okrene novu  stranicu u poslovnoj  karijeri, op. D.S.) dogodila se  jedna čudna stvar. Nisam imao nikakvu ideju o
tome  na koji način bih trebao nastaviti.
O programu i  razvoju liderstva nisam
znao gotovo ništa. Nisam  znao nikog tko
bi mi mogao pomoći po pitanju  sadržaja,
nikakvu mrežu stručnjaka. S druge strane, potrebni resursi su daleko nadilazili
moje osobne kapacitete. A nije bilo nikog drugog osim mene. Pa  ipak, u toj točki, većina mojih briga i
sumnji o  enormnoj veličini projekta je
bila izbrisana. Imao sam snažan osjećaj unutarnjeg usmjerenja i posvećenosti
te  jedan nevjerojatan osjećaj slobode
kakav nisam osjetio  u cijelom svom životu.
Posvetio sam se nečem daleko većem od sebe. Tim sam korakom, kao što se
kasnije  pokazalo, započeo ostvarivanje
više svrhe i avanturu  kakvu nikad prije
nisam iskusio.

Paradoksalno, u tom
trenutku me prožimao nevjerojatan osjećaj
sigurnosti i vjere da će se san ispuniti. Osjećao sam da me ništa ne može
odvratiti;  da neću dopustiti da mi bilo
tko ili bilo što stane na put…Moj san me vukao naprijed, imao sam obavezu
realizirati ga. Sada kada se osvrnem unatrag, svjestan sam da je to bilo pomalo
i iracionalno jer je san bio tako velik.

Onog dana kad sam
napustio tvrtku prešao sam prag.  Od te
točke dalje, sve ono što mi se događalo imalo je obilježja misterije. Stvari su počele dolaziti na svoje  mjesto gotovo bez trunke napora –
nepredvidljivi  događaji i sastanci s
vrlo značajnim ljudima osigurali  su mi
ključnu pomoć – završava
Jaworski.

Kako
god gledali na ovakav pristup u poslovnoj filozofiji liderstva, mora se
prihvatiti činjenica da je sinkronicitet  nedvojbena pojava u praksi duhovnog
menadžmenta, a ono što mene posebno veseli je sve veći porast broja mladih lidera
koji ovu poslovnu doktrinu primjenjuju u praksi.

Prije
nekoliko dana upravo sam primio mail koji mi je poslala jedna mlada
direktorica, vlasnica za sada male, ali veoma uspješne hrvatske tvrtke, koja
svoju poslovnu politiku gradi na spomenutim principima. Pojam dharme, kao najvišeg metafizičkog
aspekta kozmičkog moralnog reda, utkan je i u sam naziv firme, kako bi se i na
taj način utvrdio smjer etičkog poslovanja i naglasila duhovna načela poslovne
politike.

Zanimljivost
je međutim u tome da se ista ta politika ne  može oponašati, nego je za  njeno provođenje potreban iskreni unutarnji
stav koji slijedi intuitivni osjećaj za (u ovom slučaju) poslovnu PRAVEDNOST.
To je osnovna pretpostavka uspješnog dharmičkog upravljanja, što gotovo u pravilu rezultira nizom
povezanih događaja koji se javljaju kao smisaone paralele prema subjektivnom
stanju menadžerskog tima.

Slučajni
susreti, slučajni događaji, slučajni uvidi i previdi…nepogrešivom “slučajnošću”
vode do krajnjeg poslovnog cilja, neovisno
o stanju na gospodarskom tržištu. Ova poslovna zakonitost  dharmički menadžment čini apsolutno imunim na gospodarsku
recesiju , stoga je upravo ta  poslovna
filozofija ujedno i garant trajno stabilnog gospodarstva.

Duhovni
zakoni koji stoje u pozadini ove filozofije temeljito su objašnjeni u vedama, što
je samog profesora Junga odvojilo od frojdovske škole i odvelo put drevne
Indije.

Ali
nema potrebe ići tako daleko….za nas kršćane postoji i puno kraći put:

 “Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost Njegovu,
a sve će vam se ostalo dodati…Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se
samo brinuti za se.”

Samo
ne treba iz toga  izvlačiti pogrešne
zaključke. To što, recimo, Crkva nikada u svojoj povijesti nije osjetila
ekonomsku krizu, nema nikakve veze s tim.