Priroda društva, Davor Suhan

Prema izvoru hrvatske Wikipedije, “demenciju ljudi obično zovu senilnost; to je postupno pogoršanje
intelektualnih sposobnosti sve do oštećenja socijalnog i radnog funkcioniranja.
Najistaknutiji simptom su teškoće u pamćenju,
posebno nedavnih događaja. Drugi simptomi su loša prosudba – osoba ima teškoća
u razumijevanju osobnih situacija, planiranju ili odlučivanju, osobe gube
vlastite standarde i kontrolu nad porivima, sposobnost apstraktnog mišljenja
opada, uobičajene su 
emocionalne smetnje, uključujući i preslabi afekt i povremene emocionalne ispade.”

Za razliku od one primarne
– koja nepovratno napreduje – ovdje se radi o akutnim faznim ispadima koji često
mogu nastati uslijed obične depresije, naročito one postizborne kada vaš unutarnji
Glas kaže da biste se željeli vratiti na vlast, a onaj vanjski
kljuca vas u mozak da se morate strpjeti jer ste izgubili izbore. To su veoma
stresne radne situacije u kojima ljudi postaju toliko dezorijentirani da
zaborave tko su, što su i gdje se nalaze.

Ova vrsta demencije, mada
često pogubna za narod,  nije smrtonosna
i obično traje samo toliko dok se govori u kamere, koje u takvim prilikama često
bilježe i veoma smiješne situacije.

Jedna takva dogodila se
i ovaj tjedan na Markovom trgu, kada je žučna  diskusija na jednosatno  izlaganje premijera Milanovića  prekinuta spontanom saborskom demencijskom komedijom,
u izvedbi Tomislava Karamarka, koji je na jedan urnebesno komičan način
prezentirao sliku jedne tipične akutne faze mentalne smušenosti.   

Najkraće rečeno, dok je
svojim verbalnim istupom kefao
premijera, čovjek je u tom trenutku zaboravio kojoj stranci pripada, evidentno misleći
za sebe da je toga časa on član SDP-a, a da je premijer Milanović član HDZ-a… Sudeći
prema onome što je rekao, nema nikakve sumnje u ovu dijagnozu… Simptomi su
očiti:

 – “Gospodarski, svjetonazorski i moralno ste devastirali
državu.”
– “Doveli ste cijelo društvo u stanje depresije,
beznađa i besperspektivne.”

Eto,
upravo tim riječima… kao da se pretvorio u Nenada Stazića koji ispred sebe
gleda Franju Tuđmana… I nije mu ovo prvi put. Isto mu se dogodilo i u svibnju
ove godine, kada je kritiku na račun aktualne vlade izrazio riječima:

– “Kada su došli na vlast, oni su došli manirom pobjednika
koji dijeli plijen.” 

Mnogi
misle da je sve to samo jedna velika gluma… jedini zbunjen ostao je Mislav Bago,
kojemu tu večer i dan poslije više ništa nije bilo jasno.