RTZ i HRT – paralele dvaju vremena

Sve to se
može potkrijepiti činjenicama koje je lako opisati:

 

– RTZ je
bila analogna, dok je HRT digitalna.

– RTZ je
imala bolji program, a HRT ima bolju sliku.

– RTZ je
svojim pretplatnicima naplaćivala gledanje i slušanje RTV programa, a HRT svojim
pretplatnicima naplaćuje posjedovanje RTV prijamnika.

– RTV pretplata se mogla otkazati, a RTV pristojba se ne može (osim pod uvjetima
koji se nikome ne isplate).

 

Puno ljudi
će reći da postoje još i mnoge druge DRASTIČNE  razlike koje zaslužuju da ih se spomene, ali
to su već neki subjektivni utisci za koje ostavljam prostor u komentarima. Ove
četiri gore navedene ISTINE su potpuno objektivne i tehnički provjerljive.

 

Prve tri su
opće poznate, a četvrta se može provjeriti u 24 odvjetnička ureda širom
Hrvatske  koji su, kao dokaz tome, izdali
na stotine tisuća  pravnih uvjerenja, poslavši
ih na adrese kućnih domaćinstava čije vlasnike (mahom je riječ o sirotinji –
penzionerima i korisnicima socijalne pomoći) službeni inkasatori nacionalne
dalekovidnice nisu uspjeli uvjeriti da je uredba koja regulira njihove novčane
obveze prema HRT-u pisana po uzoru na Ugovor RH sa Svetom Stolicom.

 

Stav Uprave
Hrvatske radiotelevizije je kristalno 
jasan: Svaki tehnički uređaj koji se može koristiti za hvatanje RTV
signala (bio ispravan ili neispravan) ima trajnu garanciju na plaćanje RTV
pristojbe dokle god se nalazi u krugu građevinske čestice vlasnika kuće/stana,
i ne može je prekinuti niti sam dragi Bog.

 

Kazna za neplaćanje
odnosi se i na posjedovanje totalno uništenih aparata (kao što su televizori
razbijenog ekrana, kompjuteri bez tipkovnice i monitora, radio prijemnici bez antene
i zvučnika…) i naplaćuje se po jednakoj tarifi kao da su ispravni.

 

Meni je sve
to izgledalo pomalo nelogično i krajnje nepošteno pa sam istinitost ovih
tvrdnji išao provjeriti na broj nadležne službe u Prisavlju. Ljubazna
službenica me je uvjerila da je to sve točno tako, ali da je sve u skladu za
Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji.

 

Naravno,
rekoh u sebi, svi lopovski zakoni u RH su u skladu sa nekim pravnim Zakonom. Ali
baš me zanimalo što kaže taj. Ne bilo mi teško, provjerio sam i tamo,  i otkrio u čemu je caka:  Ključ svega leži u članku 36. stavak 1. u
kojemu piše da “način odjave prijamnika
i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.” Dakle
slično Ugovoru RH s Vatikanom koji podrazumijeva da način odjave ugovora i
kontrole plaćanja mjesečne obveze, koju hrvatski poreznici plaćaju Katoličkoj
Crkvi, utvrđuje Sveti Otac Papa svojom odlukom.

 

Sve je,
dakle, po propisu. Ali, Bože nas sačuvaj takve grešne odluke koja je mnogim
građanima učinila pakao od života.  Zato,
što reći na sve to, nego jednostavno i iskreno – neka je vječna slava i hvala
pokojnoj Radioteleviziji Zagreb.  Dabogda
uskrsnula!