Ulaz u Riječki tunel je slobodan i moguće ga je posjetiti uz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera. U tunelu ne smije biti više od 50 ljudi istovremeno, te je dozvoljen samo prolazak, bez zadržavanja.
Ulaz tunela nalazi se pored katedrale sv. Vida i proteže se ispod riječkoga Staroga grada do dvorišta Osnovne škole Dolac, gdje se nalazi drugi ulaz. U izgradnju tunela krenulo se zbog činjenice da je grad izrastao na području gdje su se u povijesti dodirivale brojne države, pa je postao i mjesto od posebne vojne važnosti. Prokopala ga je talijanska vojska u živoj stijeni u dužini od 330 metara u razdoblju od 1939. do 1942. godine. Učinjeno je to za potrebe zaštite civilnog stanovništva od zračnih bombardiranja, spuštajući se mjestimično na dubinu od deset metara. Širok je oko četiri i prosječno visok 2,5 metra. Glavna tunelska cijev ima dva odvojka, jedan koji vodi prema zgradi nekadašnjega gradskog municipija i drugi prema katedrali sv. Vida.
Gradnja tunela dobila je svoj smisao u ratnoj završnici 1944. i 1945. godine kada je Rijeka bombardirana u valovima savezničkih zrakoplova. Svrsi je poslužio i tijekom Domovinskog rata, kada je dio stanovništva u njemu u dva navrata potražio zaštitu.
Tunel je opremljen rasvjetnim tijelima. Tlo mu je posuto pijeskom zbog lakšeg hodanja i prohodan je cijelom dužinom, a unutarnja temperatura je 15 stupnjeva.
Podijeli na društvenim mrežama