Nositelji mladosti srpskog
filma, bez obzira na godinu rođenja, uvode značajne sadržaje, unapređuju izraz,
stvaraju u neočekivanim, neobičnim sredinama. Ovih sedam filmova predstavljaju
reprezentativni uzorak, model razvoja kinematografije sredine u tranziciji,
izlog društvenih promjena, potencijale industrije, element nacionalnog ponosa,
globalne zabave proizvedene u lokalnim radionicama, preispitivanje savjesti,
suočavanje sa stvarnošću… Iznad svega, program od sedam filmova – spotlight
na novi film made in Serbia – predstavlja uvjerljiv prilog tvrdnji da promjenu
izraza neophodno prati i promjena recepcije, da se na iste stvari u različita
vremena reagira različito. Ono što se vidi na ekranu jedino se može iznova
gledati u kontekstu koji čine konkretne okolnosti – stanje morala sredine,
rasprostranjenih sloboda ili zabrana, izmjena energije i iskustava među
različitim društvenim sredinama (i slojevima).
Sedam filmova iz Srbije
donosi sedam pogleda na svakodnevicu. Sedam redateljskih pristupa omogućuje
publici u Rijeci suočavanje s njihovim pogledom, s njihovim dokumentima o
stvarnosti u kojoj žive.
U programu Revije srpskog
filma bit će prikazano sedam filmova:
Šišanje (2010.) Stevana Filipovića
Tilva Roš (2010.) Nikole Ležaića
Doviđenja, kako ste? (2009.) Borisa Mitića
Čekaj me, ja sigurno neću doći (2009.) Miroslava Momčilovića
Cinema Komunisto (2010.) Mile Turajlić
Beli, beli svet (2010.) Olega Novkovića
Medeni mesec (2009.) Gorana Paskaljevića
Raspored prikazivanja:
24.10. u 20 h
25.10. u 18 h
Šišanje
(igani, režija: Stevan Filipović, uloge: Nikola Rakočević, Viktor Savić,
Nataša Šolak, Nikola Kojo; 2010., 98’)
25.10. u 20 h
26.10. u 18 h
Tilva Roš
(igrani, režija: Nikola Ležaić, uloge: Marko Todorović, Stefan Đorđević,
Dunja Kovačević; 2010., 98’)
26.10. u 20 h
27.10. u 18 h
Doviđenja, kako ste?
(dokumentarni, redatelj: Boris Mitić, 2008., 58’)
27. 10. u 20 h
29.10. u 18 h
Čekaj me, ja sigurno neću doći
(igrani, redatelj: Miroslav Momčilović, uloge: Miloš Samolov, Mirjana
Karanović, Sergej Trifunović; 2009., 90’)
28.10. u 20 h
Cinema Komunisto
(dokumentarni, režija: Mila Turajlić; 2010., 100’)
29.10. u 20 h
30.10. u 20 h
Beli, beli svet
(igrani, režija: Oleg Novković, uloge: Jasna Đuričić, Uliks Fehmiu, Hana
Selimović; 2010., 121’)
30.10. u 18 h
31.10. u 20 h
Medeni mesec
(igrani, režija: Goran Paskaljević, uloge: Nebojša Milovanović, Jelena
Trkulja, Lazar Ristovski; 2009., 95’, Srbija / Albanija)
Ulaz je slobodan.
Šišanje
(režija: Stevan Filipović,
uloge: Nikola Rakočević, Viktor Savić, Nataša Šolak, Nikola Kojo, Bojana
Novaković; 2010., 98′)
Šišanje donosi priču o
beogradskom srednjoškolcu Novici (Nikola Rakočević), prvaku u matematici.
Novica je uvučen u svijet skinheda, opčinjen je njihovim karizmatičnim vođom
Reljom (Viktor Savić). Pridruživanjem bandi skinheda Novici prije svega znači
uklapanje u školsko društvo, budući da ga većina prijatelja smatra knjiškim
moljcem i štreberom. Uskoro će biti zatrovan rasističkim stavovima te grupe i
nasiljem. Budući da je dobar u gotovo svakom poslu kojega se prihvati, Novica
se ubrzo počinje penjati na ljestvici važnosti među skinhedima. Postaje jedan
od najvatrenijih navijača nogometnog kluba “Radnik”. Šolakova i Kojo
igraju policijske inspektore koji pokušavaju da obuzdaju tu grupu neonacista.
Nagrade:
35. festival filmskog
scenarija u Vrnjačkoj Banji, Srbija – Nagrada za najbolji scenarij
Internacionalni filmski
festival Liffe Leskovac – glavna nagrada
Tilva Roš
(režija: Nikola Ležaić,
uloge: Marko Todorović, Stefan Đorđević, Dunja Kovačević, Marko Milenković,
Nenad Stanisavljević, 2010., 99′)
Bor, nekada najveći rudnik bakra, danas propada. Održava se mali sindikalni
protest protiv privatizacije rudnika. Radnja filma vrti se oko najboljih
prijatelja Tode i Stefana, dva skejtera i njihovog prvog ljeta nakon završetka
srednje škole. Dok Stefan najesen odlazi na fakultet u Beograd, Toda kaže kako
se ne bi prijavio na fakultet čak ni da ima novaca. Njih dvojica provode
vrijeme snimajući kratke filmove inspirirane MTV-im Jackassom koje oni nazivaju
‘Sranje’ i družeći se s prijateljima među kojima je i Dunja, prijateljica koja
je stigla na praznike iz Francuske. Toda i Stefan ulaze u tihu borbu za Dunjinu
naklonost i pažnju tijekom koje dolazi do polaganog odumiranja njihova prijateljstva
i sve jačeg animoziteta. Ali kad beznačajan sindikalni prosvjed preraste u
velike nemire, njihova destruktivnost ponovno će ih povezati.
Nagrade:
Sarejevo Film Festival 2010.
– Najbolji glumac I Najbolji igrani film (2 in 1 Festival, Moskva – Najbolji
film i Najbolja priča
Doviđenja, kako ste?
(režija: Boris Mitić,
naracija: Nebojša Glogovac; 2008., 58′)
Ovaj se dokumentarni film
predstavlja kao satirično-vizualna putešestvija kroz izbor najboljih srpskih
aforizama u posljednjih 40 godina. Popraćena je nekonvencionalnim i
paradoksalnim dokumentarnim snimkama s 50.000 km dugog putovanja po balkanskim
zabitima te snimkama prikupljenim u TV-arhivima udaljenih gradića. Vizualni
‘mišung’ filma popraćen je pažljivo odabranim aforizmima koje deklamira poznati
glumac Nebojša Glogovac.
Nagrade:
DOCSDF, Festival
Internacional de Cine Documental de la Ciudad de México – Najbolji
srednjemetražni dokumentarac
Mediawave Film Festival
Hungary – Grand Prix
Čekaj me, ja sigurno neću doći
(režija: Miroslav
Momčilović, uloge: Miloš Samolov, Mirjana Karanović, Gordan Kičić, Milica
Mihajlović, Branislav Trifunović, Vanja Ejdus, Sergej Trifunović, 2009., 90′)
Alek je očajan jer ga je
Teodora napustila nakon trogodišnje veze. Ne želeći prihvatiti činjenicu da je
veza gotova, zapada u apatiju i očaj neprestano spominjući samoubojstvo, a tome
ne pomažu ni njegove svakodnevne žalopojke prijatelju Banetu. Unatoč Banetovom
savjetu, Alek i dalje uporno zivka Teodoru koja se, u međuvremenu, zaljubila u Nemanju.
Ipak, koliko god odlučna i čvrsta kada je s Alekom, istovremeno je Teodora
popustljiva i bespomoćna u Nemanjinom društvu. Problem je što Nemanja nije
zaljubljen u nju, već u Marinu, nekoliko godina mlađu djevojku koja je, pak,
veoma privučena Alekovom ‘slavenskom depresijom’. No,ono što Marina ne zna jest
da je razlog Alekovog ‘šarma očajnika’ njegov prekid s Teodorom, a ne njegov urođeni
šarm.
Nagrade:
Sofia International Film
Festival 2010. – Nagrada za najbolji redatelj
Cinema Komunisto
(režija: Mila Turajlić,
uloge: Steva Petrović, Gile Djurić, Aleksandar Leka Konstatinović, Veljko
Bulajić, Velimir Bata Živojinović; 2010., 100′)
Cinema Komunisto nas vodi na
putovanje kroz ostatke Titove filmske industrije ispitujući uspon i pad
jugoslavenske filmske iluzije. Leka Konstantinović, Titov osobni kinooperater,
tijekom svoje tridesetdvogodišnje službe Titu je prikazao mu ukupno 8801 film o
čemu je vodio uredne zabilješke. Zajedno s redateljem Veljkom Bulajićem,
Titovim omiljenim glumcem Batom Živojinovićem i direktorima i zaposlenicima
Avala filma Leka govori o tome kako je Maršal Tito koristio filmsku industriju
za stvaranje ‘zvaničnog narativa’ nove države – Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije. Cinema Komunisto je priča o Jugoslaviji na način na koji ona nikada
nije ispričana na filmskom platnu. Otkrijte tajne pulskog festivala, rušenja mosta
na Neretvi, Titove opsesije kinematografijom i opsesije stranih glumaca i redatelja
Titom koji su redovito snimali u Jugoslaviji.
Nagrade:
Trieste Film Festival,
Italija – AlpeAdria Cinema Award za najbolji dokumentarni film
It’s All True,
Brazil – posebno priznanje
Beli, beli svet
(režija: Oleg Novković,
uloge: Jasna Đuričić, Uliks Fehmiu, Hana Selimović, Mira Banjac, Nebojša
Glogovac, Boris Isaković; 2010., 121′)
Novkovićev Beli, beli svet
melankolična je balada o umirućem gradu zamišljena kao moderna grčka tragedija
u kojoj likovi pjevaju, ali nikada ne plešu. Radnja filma odvija se u Boru,
rudarskom gradu, na jugoistoku Srbije. Bor je grad čiji je glavi izvor prihoda rudnik
bakra čijim je djelomičnim zatvaranjem većina stanovništva ostala bez posla. U središtu
priče je četrdesetogodišnji Kralj (Uliks Fehmiu), umirovljeni boksač i rudar
koji sada vodi kvartovski lokal. Godinama ranije imao je aferu s nekadašnjom lokalnom
ljepoticom Ružicom, ženom njegova boksačkog trenera Životinje koja je upravo
zbog te afere ubila muža i završila iza rešetaka. Film započinje neposredno pred
Ružičini izlazak na slobodu kada se nepopravljivi zavodnik Kralj upušta u
sličnu, zlokobnu vezu s Rosom, Ružičinom buntovnom osamnaestogodišnjom kćeri.
Nagrade:
Mar de plata Film Festival
2010. – Nominacija za najbolji film, Posebna nagrada
Locarno International Film
Festival 2010. – Srebrni Leopard za najbolju glumicu
Medeni mesec
(režija: Goran Paskaljević,
uloge: Nebojša Milovanović, Jelena Trkulja, Jozef Shiroka, Mirela Naska, Lazar
Ristovski, Bujar Lako, Ylllka Mujo, Srbija / Albanija, 2009., 95′)
Priča Medenog meseca
odigrava se u Albaniji i Srbiji, današnjih dana, ukazujući nam na problem
granice između Zapadne i Istočne Europe koje nije samo pitanje broja
kilometara. Film prati sudbinu dva mlada para koja odluče napustiti svoje
domovine kako bi potražili bolji život u Zapadnoj Europi. Kada albanski par,
nakon svakojakih zgoda stigne u južnotalijansku luku, njihovi problemi započinju.
Ista sudbina čeka i srpski par kada na mađarskoj granici vlakom stupe na tlo
Europske Unije. Unatoč činjenici da oni osobno nemaju ništa s incidentom na Kosovu
u kojem su dvojica talijanskih vojnika izgubila svoje živote, bivaju uhićeni na
granici zahvaljujući nesretnom spletu okolnosti našavši se zarobljeni između
prošlosti njihovih zemalja i budućnosti njihovih zajedničkih života. Na taj
način, barem privremeno, zaustavljeni su na putu ostvarivanja
svojih snova što je čest slučaj mladih ljudi na Balkanu koji nerijetko plaćaju
grijehe svojih predaka.
Nagrade:
Cleveland International Film
Festival – Najbolji film Centralne i Istočne Europe
54. International Film
Festival Valladolid – Nagrada za najbolji film i Nagrada internacionalnog
žirija filmskih kritičara
Les Arces European Film
Festival – Nagrada žirija
50th Thessaloniki
International Film Festival – Nagrada publike
Podijeli na društvenim mrežama