Naime, na poticaj
poštovatelja djela ovog prerano umrlog hrvatskog književnika, gradonačelnik Rijeke
Vojko Obersnel obratio se svojem kolegi u Barceloni sa željom da se spomenik
identičan onom u Rijeci postavi i u Barceloni koja je Kamova posebno
privlačila, kao grad umjetnosti, avangarde i revolucionarnih ideja, a čiji ga
je senzibilitet podsjećao na rodnu Rijeku. O Barceloni je 1910. napisao dva
velika, nadahnuta eseja koja su objavljena za njegova života, u Zagrebu.

Statua Janka Polića Kamova postavljena je u parku
bolnice Hospital de la Santa Creu i Sant Pau, a riječ je o impozantnom kompleksu
građenom početkom 20. stoljeća koji je pod zaštitom UNESCO-a kao kulturno dobro
i koji je projektirao art nouveau arhitekt Lluís Domenech i Montaner.

Izradu replike skulpture, uz suradnju autora,
naručio je Odjel za kulturu Grada Rijeke, a radove je izvela Ljevaonica
umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Rijeka i Barcelona su na temu Janka Polića Kamova
surađivale i prijašnjih godina i to na obostrano zadovoljstvo. Tako je,
primjerice, u lipnju 2002. godine u Barceloni predstavljen film “Janko
Polić Kamov – Vitez crne psovke” na katalonskom jeziku. Održana je
popratna izložba dokumenata o Kamovu te predstava u Kamovljevu čast
“Hodač”, riječkog tranzicijskog fikcijskog kazališta Trafik. Ova
predstava, koja prati česta Kamovljeva putovanja i lutanja, odigrala se
ispred zgrade nekadašnje bolnice Santa Creu, u kojoj je Kamov preminuo. Ta je
zgrada danas glavna katalonska biblioteka, Biblioteca de Cataluyna, a
današnja njezina čitaonica zapravo je soba u kojoj je Kamov umro.

Janko Polić Kamov
prvi je čovjek hrvatske avangardne književnosti, a zauzima i značajno mjesto u
svjetskoj avangardnoj književnosti. Valorizacija njegova djela događa se tek u
proteklih 10 godina pri čemu ga sve svjetske antologije uvrštavaju u popis,
dapače najavu, avangardne književnosti. Jedan je od deset najznačajnijih
hrvatskih književnika svih vremena. Rođen je u Rijeci 17. studenoga 1886., a
umro je u Barceloni 8. kolovoza 1910. godine, u 24. godini života. Pokopan je
bez imena u odjelu za nepoznate i siromašne javnog groblja Sud-Este u
Barceloni.

Iako nevelik
obimom, njegov književni rad (jedan roman, dvadesetak kratkih priča, dramski
tekstovi, pjesme, putopisi, eseji, polemike i pisma – čine Sabrana djela u
četiri knjige) ocijenjen je kao izuzetan i jedinstven doprinos nacionalnoj
književnosti.

Posljednjih desetak godina u različitim dijelovima
svijeta objavljeni su u časopisima i kod uglednih nakladnika prijevodi Kamovih
djela: Partisan Review (Boston), Grand Street (New York), Campanotto Editore (Udine), Akzente (München), Schreibheft (Essen), Corner
(Oakland, California). Isto tako, hrvatski su nakladnici realizirali nekoliko
naslova njegovih djela prevedenih na engleski, talijanski i njemački jezik.

Grad
Rijeka je do sada u kontekstu predstavljanja i promoviranja svog pisca
financirao prijevode romana „Isušena kaljuža“ na talijanski i njemački jezik. Kamovljevu
“Isušenu kaljužu” na talijanski jezik prevela je Rosalba Asino, dok je
prevoditelj za njemački jezik bio Igor Simonić.

Kampanjom
Zalijepi se na Kamova, koju je
pokrenuo Grad Rijeka, 2010. godine je obilježena 100. obljetnica smrti
pisca, a nakon koje je kao trajna vrijednost zadržan web portal o Janku Polić Kamovu
sa svim njegovim dostupnim djelima (http://www.kamov.hr/).