Referendumsko prosvjetljenje

Negdje pri kraju jutarnjih vijesti, još onako mamuran, upalim
radio i taman upadnem usred rečenice kada spikerica kaže da Crkva nešto
pozdravlja i daje nekome podršku. Najprije sam pomislio da je riječ o Željku Kerumu
i njegovim cirkusantskim egzibicijama sa pršutom i križevima. Ali  to mi, rekoh,  nije interesantno jer ne pišem kolumnu za
splitski, nego riječki portal. No onda shvatim da je riječ o upravo aktualnom
skupljanju potpisa za raspisivanje referenduma kojim bi se u Ustav RH unijele
neke izmjene i dopune glede definicije braka, što je u meni odmah pobudilo
inspiraciju za žestoki obračun sa glavnim negativcima ove akcije,  tako da sam već prije vijesti iz sporta i
vremenske prognoze imao gotov uvod:

 “U vrijeme
dok jedna trećina svih  obitelji u
Hrvatskoj doslovce gladuje, a druga trećina živi na rubu siromaštva; dok
mnogima od njih prijeti deložacija iz vlastitog doma na ulicu – građanska
inicijativa ‘U ime obitelj’ pokreće referendumsko pitanje koje glasi: ‘Jeste li
za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i
muškarca?’ ”

 …(pa mislim, stvarno… da čovjek ne bi ispalio na živce).

Nakon toga je išao još jedan kratki pasus u kojemu citiram neke dijelove
iz Novog zavjeta koji svjedoče o tome kako Isus nešto govori svojim apostolima,
a oni ga ništa pod milim bogom ne razumiju, isto kao i narod koji ga je slušao…“O rode nevjerni i pokvareni! dokle ću bit
s vama? dokle vas trpjeti?” – reče im jednom prilikom. Ali onda mi nekako
sine misao: Ako njima nije bilo jasno, možda i ja sasvim krivo kontam duhovni smisao
ovog referenduma koji, navodno, isto nalazi uporište u Kristovom učenju?   

Ponukan ovom sumnjom, odlučim  napraviti kratku stanku i odem na portal Glasa
Koncila kako bih točno provjerio o čemu se tu zapravo radi. To je inače neka
moja ustaljena praksa, vođena željom da naprosto budem u toku sa modernom, izvorno
hrvatskom kršćanskom teologijom, jer don Ivan Miklenić uvijek zna objasniti
poantu svake problematične kršćanske podrške
gledano iz kuta  katoličke vjere, što
je veoma bitno sa stanovišta razumijevanja svih duhovnih poruka koja dolaze s Kaptola.
 

Tako je bilo i sada, i shvatih da  ovoga puta doista nisam u pravu.

Moja sasvim pogrešna percepcija smisla i besmisla referendumskog pitanja sklepanog od strane katoličke građanske
inicijative – uz potporu naših velečasnih –  proizlazi iz činjenice da sam potpuno zanemario
pročitati ciljeve referenduma, u
kojima se jasno daje na znanje da je njihov osnovni motiv zaštiti djecu od ISTOSPOLNIH PAROVA koji su postali prava društvena
napast.  A u tom kontekstu ono je sasvim primjereno
gore opisanom vremenu i spomenutim (ne)prilikama koje u njemu vladaju.

To sam otkrio tek nakon pomnog pregledavanja zemaljske video snimke
jedne od mnogih nedavnih deložacija hrvatskih obitelji – sirotih ljudi kojima
još samo Nebo može pomoći. Slika je istinita, kamera ne laže, a snimka jasno
pokazuje neke veoma važne detalje:

Cijeli postupak deložacije odvija se uz pomoć pripadnika interventne
policije koja uz primjenu blažih borilačkih tehnika svladava najprije
pripadnike udruge “Živi zid”, zatim prijatelje, širu rodbinu, a onda na kraju i
odrasle članove uže obitelji – i sve to
naočigled malodobne  djece koja  uplakana i preplašena promatraše sa prozora nemilu
scenu, svjesni da kada završe sa odraslima dolaze po njih.    

Ponovo analiziram cijeli film i primjećujem: policajci u punoj
ratnoj opremi raspoređuju se po ulici i dvorištu; dvojica vuku oca, dvojica
guraju majku, dvojica povlače odraslog sina, dvojica potežu djeda i babu. Gledam
i ne mogu vjerovat: Sve što rade, rade u paru – i svi parovi su ISTOSPOLNI.