Budući da imam invalidnu osobu o kojoj se brinem, vozila sam ju u nadi da će vidjeti nešto programa ovog događaja. Sve je bilo u redu dok nisam došla kod ulaza za cestu koja vodi prema bazenu, na samom ulazu su dva zaštitara. Stala sam pokraj i zamolila ih da me puste, pokazala plavu “iskaznicu”, pokazala naljepnicu za autoceste, a sam zaštitar je mogao vidjeti da je kraj mene bila osoba bez nogu.
Na to je samo čovjek odgovorio “Ne može.”, ja sam mu pokušala objasniti, na što je odgovorio “Gospođo, gužva je, parkirajte negdje drugdje.”
Iza njega prazna cesta, bez automobila parkiranih sa strane, nisam se željela svađati i otišla sam, parkirala sam kod dječje bolnice i od tamo smo promatrali događaj.
Budući da sam na putu prema bolnici srela prijatelja, zamolila sam može li mi pogledati jesu li u garaži mjesta za invalide puna.
Kada se vratio do mene, pokazao mi je slike, bila sam još više razočarana, jedna trećina mjesta su bila prazna a ostali parkirani automobili na mjestima su bili oni koji su “u glavi” (osim jednog). Aposlutno nitko od ljudi koji su tamo parkirali nije imao pravo na to, a mene nisu pustili uz izgovor “nema mjesta” što je ortodoksna laž.
Tužno je kako se prema nama ponašaju svaki dan, prije četiri godine zatražili smo mjesto za invalide (čekali 2 mjeseca i dobili ga) no, tako je usko da kada parkira netko uz crtu jedva se otvore vrata a da prođu kolica je doslovno nemoguće. Sva sreća da imam odlične susjede koji uvijek ostave mjesta i dobru udrugu koja mi pomaže, no, pokušajte se prema nama dobro ponašati.
Isto tako, znamo ići i na plivanje u bazenu, uvijek su na vrhu garaže na parkirnim mjestima parkirano makar jedno vozilo “u glavi”, djelatnik u kućici nikada ne opomene nekoga da ne parkira tamo.
Nadam se da će se slijedeći puta na ovakvom događaju imati više razumijevanja.
Priložene fotografije
