Poluoblačno proljetno jutro, budiš se i izlaziš na balkon a pogled ti puca na predivna zelena stabla murvi, onih koje su još ostale od nekadašnjih plantaža koje su bile ovdje, pogled ti blokira siva bezlična zgrada studentskog doma koji je izgrađen u kako to volimo reći “mračno doba socijalizma” kad su se zgrade gradile od vrha brda prema dolje tako da se mogao svaki stan prodati sa prekrasnim pogledom na more a onda ti za koju godinu nikne novi neboder koji ti zatvori cijeli pogled i tako u nedogled, do samo obale riječkog zaljeva. No to smo prebrodili, pomoći nema. Uz nepreglednu kolonu automobila koji se spuštaju prema gradu iz prigrađa koje je divno ali se tamo ne može raditi pa ipak treba ići prema gradu i puniti nekada čisti zrak, sa smogom od kojeg po ljetu ne možeš disati. Ali eto ti iznenađenja nije to dovoljno, ima novosti, navodno je neko iz ne znam koje uprave zabranio bacati kartonske kutije u zato predviđene kontejnere, koji su gle čuda prazni, već ih treba odlagati kraj tih istih kontejnera da uljepšaju krajobraz mlade riječke inteligencije i maloljetnih školaraca. Ja mislim da bi bilo najpoštenije te kartonske kutije odnjeti pred ulaz tog istog ureda koji je donio tu uredbu, najvjerojatnije bi je sigurno poništio. Nije ni to sve, treba živjeti u ovom kraju i odmah ćete primjetiti da ta dva kontejnera nisu u paru, jedan je zeleni a drugi aluminijski, pitate se zašto. U noćnim satima da ne kažem u gluho doba noći, čujete čudnu buku. Dignete se iz kreveta ili napustite svoj PC i odete pogledati što se događa. Kad imate što vidjeti, kontejner se sam vozi po Vukovarskoj ulici ko pijani vozač, malo na sredinu ceste malo do rubnika nogostupa i sva sreća ide pogrešnom stranom i ne ošteti niti jedan parkirani automobil. Zaustavi se kod doma za odgoj mladeži i tamo ostane jer niko ne zna od kuda je došao. Nije to sve, za par noći opet ista slika ali ovaj puta se taj kontejner zaustavi točno na mijestu gdje ga vidite sada. Kako došao tako ostao.
Priložene fotografije
