Ovog nema nigdje, da prostor središnje gradske knjižnice dijele zajedno s kafićem iz kojeg redovito dolazi iznimno glasna muzika. Od Rozge, elektronske, hip-hop-a itd.
Dođete posuditi knjigu, tražite hrvatske ili strane autore, a ne možete se koncentrirati od iznimno glasne glazbe i basova koja dopire iz kafića.
Tko određuje razinu glasnoće kafiću, zašto ne smanje, može li ujedno uz knjižnicu funkcionirati tako glasna kafana?
Toga nema ni u Bosni.
Da prođete do knjižnice prvo trebate proći kroz uzak prolaz vani između stolova, ljudi ni ne znaju da je unutra knjižnica, onda otvoriti jedna teška vrata, pa druga teška vrata (gurati) te ste onda u prostoru kafića. Taj prostor je mračan, onda morate jednu visoku stepenicu zakoračiti, proći kafić i ušli ste u knjižnicu.
Nema nikakvih vratiju, posebne zvučne izolacije.
Koja sramota.
A tek teško pokretnima, starijima, invalidima. Moj nono je zvao i govorio da mu je problem, sada je u kolicima i želi biti dio knjižnice, čitati romane, vidjeti koji su popularni, novi, biti fizički u knjižnici ali ne može jer godinama se govori da će se postaviti rampa za invalide, ali je i dalje nema.
Na telefonu se samo djelatnici svađaju da neka kaže djelo pa će mu donijeti autom djelatnik, što nije to, jer ljudi (i invalidi su ljudi) žele ući u knjižnicu, vidjeti fizički djela, police sa najpopularnijim knjigama ali ne mogu ući.
Zašto na ovakav način funkcionira gradska knjižnica?
Priložene fotografije
