anti antifa

Šest se ljudi u subotu navečer zaputilo prema Palachu u izlazak. M. i R. su psihologinje, I. je studentica pomorstva, J. i D. su nezaposleni, a F. je zposleni računovođa. Oni su ekipa za koju kažete da su alternativa kad ih vidite na ulici. Neka su, Rijeka je grad alternativaca, šta ne? Ekipica je vesela, popilo se. Kako to i biva, jedan dio hoda malo brže, drugi zaostaje. Na stepenicama kod hotela Bonavie s leđa im prilazi dječak – izgleda kao srednjoškolac. Dovikuje za D.-om „Jesi ti antifa?!“. D. se pognute glave udaljava na što se F. okreće da vidi gdje je ostatak ekipe koja je zaostajala. Onaj dječak će na to: „Šta ti gledaš?!“, a F. ne odgovara. Dečko ni pet ni šest udara F.-a šakom u glavu. F. se okreće i smireno odlazi dok se M.i R. obraćaju dečku „Jesi ti normalan? Šta to radiš?!“. Tada dolaze još trojica dječaka gdje jedan od njih iz zaleta F.-a udara nogom u leđa. F. se spotiče preko stepenica, od nekud dolijeće pivska boca, pada tik do F.-ove glave i rasjeca ga po uhu i glavi. J. trči po pomoć i zove policiju, D. stoji sa strane nepomičan. F. završava na podu, zbijen uz zid Bonavie, četvorica ga cipelare. Djevojke vrište „Šta to radite?! Pustite ga!“ i vuku ih za rukave i traperice ne bi li oslobodile F.-a. Jedan od dječaka vikne „Dolaze panduri!“ na što se razbježavaju svi osim inicijatora napada kojeg je F. povukao za nogavicu i srušio na pod. F. sjedi na dječaku da ga spriječi od bijega. Po dolasku policije diže ruke u zrak i na upit policije vadi osobnu. F. rukama provjerava koliko mu je jako lice natečeno jer ne može na posao razbijen. M. i R. plaču od šoka, a onaj dječak od straha, zvat će mu starce, možda ga izbace iz škole, nije to htio… Ekipa odlazi na policiju dati iskaze. Onog dječaka još zadržavaju, u međuvremenu je sve priznao policiji, uplašilo se dijete. Nakon sat vremena u stanici, ekipa odlazi na hitnu gdje F.-u pružaju skrb, obavljaju pretrage i otpuštaju ga. J. i D. su se odavno vratili u stan jer na ulici očito nije sigurno. M. ne može vjerovati da je do prije koji sat pričala ekipi kako voli ovaj grad i sretna je što ima priliku ostati u Rijeci nakon studija. F.-u ovo nije prvi put da ga napadaju jer je „antifa“, samo se dobna granica napadača spušta. Kaže „Mogao sam ja skinut onog malog kad me udario, sigurno me ne bi onda svi napali, ali bi zato ja završio na policiji“. Slično milsli i M. „Meni je bilo super kada F. na prvu šaku nije reagirao jer mu je pokazao – ne dopireš do mene sa svojim nasiljem. Sada mislim, da se obračunao s onim jednim, ne bi ga drugi napali. Stvarno mi nije jasno zašto se ono troje okomilo na njega kada se nakon prve šake okrenuo“.
E, zašto… Kada pijani maturanti idu gradom i jednoglasno se deru „Za dom spremni!“, ostatak misli da su to samo pijana djeca i moraju se izluftati. Ne misle to oni ozbiljno. Kad korzom klinci prolaze s dignutom desnicom opet mislimo kako su to još djeca, ne znaju oni što to zapravo znači, skužit će kad odrastu malo. Kad su Kont i Kružna ulica išarani kukastim križevima, ustaškim parolama i simbolima, prešarat ćemo ih, to su samo ispadi nekih tamo idiota. Kad se pale svijeće i puca vatromet u centru grada za razno razne obljetnice i inauguracije, proći će to, pusti budalama njihovo veselje. Ali tolerancija ne može opstati ako je stalno pod napadom netolerancije jednostavno jer više neće biti tolerantnih ljudi. Na netoleranciju treba odgovoriti netolerancijom i to nije nešto što smo ja ili netko lijevi izmislili već stoji u zakonu protiv zločina iz mržnje. Nema više okretanja nakon prve šake jer ćemo svi završiti stjerani uza zid.