Radni delikt i planska ekonomija

To znači da
treba razgraditi društvene odnose i takvu poremećenu radnu svijest vratiti u
normalno stanje. Doduše, nije nužno vraćati se u socijalizam, ali uvesti radni
delikt, u ime kapitalizma sa ljudskim licem,  nešto je o čemu bi valjalo ozbiljno
porazmisliti.

Na prvi pogled možda
izgleda grubo, čak i brutalno marksistički, ali nastavimo li dalje ovako, za
pola stoljeća potpuno ćemo zakržljati – emotivno, mentalno i duhovno. Jer nema
se vremena rasti.

Zato jedini humanistički
izlaz iz ovog nazadujućeg stanja vidim u humanoj restrikciji prava na rad:
strogoj zabrani prenošenja radnih sati u slobodno vrijeme.

Isti zakon
trebalo bi primijeniti u gospodarstvu i obrazovanju, gdje su potrebe za
promjenom više nego očite. Puno se radi, a malo zarađuje; previše uči, a malo
razumije.

Na svu sreću
postoje u svijetu osviješteni menadžeri i prosvijetljeni učitelji koji su
svojim radnicima i učenicima ograničili obavezan rad i školsko učenje. Negdje
na šest, a negdje na četiri radna i nastavna sata – bez prekovremenih normi i
domaćih zadaća.

I, gle čuda.
Produktivnost je porasla, a ocijene se popravile – u apsolutnim vrijednostima i
u relativnom prosjeku.

Ali ova čudesa
treba implementirati u gradiva fakulteta, pa onda na niže, i zaostale dogme – koje
nas uče da je vrijeme novac, a ponavljanje majka znanja – proglasiti
praznovjerjem.

No ako se to
nekome čini teško ostvarivim, postoji i lakši, prirodniji put.  Dovoljno je samo dnevni raspored sati  prilagoditi hijerarhiji ljudskih potreba prema
teoriji Abrahama Maslowa:

• Fiziološke potrebe – 6 sati spavanja
• Potrebe za sigurnošću – 6 sati
  rada/učenja
• Potreba za ljubavlju – 6 sati druženja
• Potreba za poštovanjem i samo
  poštovanjem – 6 sati posvećenosti sebi
• Potreba za samoostvarenjem – svih 24
  sata biti svoj

Ovo je u
biti sama esencija teorije i prakse  planske
ekonomije. Čista karma joga: Miran san i oslobođenje kroz rad – gospodarski,
kulturni i duhovni.

Suprotno
tome, tržišna ekonomija daje samo naglasak na radu (kao potrebi za ekonomskom
sigurnošću), a što se tiče ostalih potreba radnik se tijekom dana nema vremena
niti popiškit, a kamoli zadovoljit neke više motive rasta.  

A da se mi
ipak malo vratimo u rikverc?