Slika br. 1.
(promatranje)
Na sjeveru Pakistana, između granica Rusije, Tibeta i
Afganistana žive Hunzi – mali narod, bijele rase, koji stoljećima njeguje tradicionalnu
kulturu življenja. Hrane se namirnicama iz vlastitog podneblja, uzgojene na
potpuno prirodan način i vlastitim radom. Njihov životni ritam slijedi pravilne
cikluse rada, odmora, spavanja, hranjenja i posta. Ne poznaju degenerativne
bolesti i kontinuirani stres. Fizički su potpuno aktivni čak i u dobi od 80
godina, a umiru prirodnom smrću u dubokoj starosti od 120 do 140 godina.
Geslo njihove životne filozofije glasi: Ako želiš imati više slobode u životu, preuzmi više odgovornosti za
svoj život na vlastita leđa… Ako pak želiš imati potpunu slobodu, tada preuzmi
potpunu odgovornost za svoj život na sebe.
Etnolozi vjeruju da je riječ o potomcima Aleksandra Velikog koji su u tom
dijelu svijeta ostali nakon osvajačkih pohoda.
Slika br. 2.
(uspoređivanje)
Na zapadu Balkana,
između granica Slovenije, Mađarske, BiH, Srbije i Crne Gore žive Hrvati – mali
narod, bijele rase, koji također stoljećima njeguje tradicionalnu kulturu
življenja. Ali za razliku od Hunza, hrane se namirnicama iz uvoza, uzgojene na
potpuno neprirodan način i tuđim radom. Ne slijedi pravilne cikluse rada, odmora,
spavanja, hranjenja i posta. Boluju od degenerativnih
bolesti i stalno su izloženi kontinuiranom stresu. Fizički su potpuno aktivni u dobi od 45 do 65 godina (kako-ko), a umiru većinom od raznih bolesti u prosječnoj životnoj dobi od 75.
godina.
Geslo njihove životne filozofije glasi: Ako želiš imati više slobode u životu, predaj više odgovornosti za svoj
život na tuđa leđa… Ako pak želiš imati potpunu slobodu, tada prenesi potpunu odgovornost za svoj život na druge.
Hrvati od nedavno vjeruju da njihovo podrijetlo potječe iz Perzije (ova
teorija popularna je od 1991., ranije se o tome nije govorilo…valjda zato što
se u vrijeme komunističke diktature nije
smjelo reći da si Perzijanac).
Slika br. 3.
(istraživanje)
Povezati narod Hunza sa potomstvom Aleksandra Velikog, u
smislu razumijevanja te historijske veze, navodi me na potragu za nekim novim sastavnicama u povijesnoj građi koja prati put
ovog slavnog imperatora. Motiv svemu bila je želja da otkrijem izvore njihove
visoke duhovne kulture koju nikako nisam mogao pomiriti sa predodžbom o, meni
do tada poznatom, liku i djelu Aleksandra Velikog… Koliko god vjerovao
etnolozima, teško mi je bilo potisnuti blagi skepticizam…moja racionalna sumnja
spoticala se o tradicionalnu poslovicu da jabuka ne pada daleko od stabla. Nije mi bilo druge nego krenuti u prikupljanje
novih spoznaja koje bi me uvjerile da je i to stablo možda nekog sasvim drugog roda,
nastalo križanjem sa nekim plemenitim vrstama.
Najzanimljiviji pisani trag koji upravo govori u prilog tome
našao sam u poznatoj knjizi Paramahanse
Yoganande – Autobiografija jednog Yogija. U četrdesetom poglavlju ovog nadasve
interesantnog duhovnog štiva, Yogananda piše:
Grčki
povjesničari i drugi koji su pratili ili
slijedili Aleksandra u njegovoj ekspediciji u Indiju su zabilježili mnoge
zanimljive priče. Pripovijesti Ariana, Diodora, Plutarha i Stratona bacaju svjetlo
na život drevne Indije. Najzanimljivija karakteristika Aleksandrove neuspješne
invazije bio je njegov veliki interes za hinduističku filozofiju, za yogije i
svete ljude koje je od vremena do vremena sretao i čije društvo željno tražio.
Ubrzo pošto je veliki grčki osvajač stigao u Tailu u sjevernoj Indiji, poslao
je glasnika Onesikrita, učenika Diogenove helenističke škole, da mu dovede
indijskog učitelja Dandamisa, velikog sannyasina Taxile.
“Zdravo da si učitelju
brahmana”, povikao je Oneskrit kad je
pronašao Dandamisa u njegovom šumskom skrovištu. “Sin
moćnog boga Zeusa, Aleksandar koji je vrhovni gospodar svih ljudi, moli te da
dođeš k njemu. Ako pristaneš, obdariti će te bogatim darovima, ali ako odbiješ,
odrubiti će ti glavu.”
Yogi je mirno primio
taj nasilnički poziv “pa nije čak ni podigao glavu sa uzglavlja od lišća.”
“Ako je Aleksandar
Zeusov sin, onda sam to i ja” odgovorio je. “Ne želim ništa što je Aleksandrovo jer sam
zadovoljan onim što imam, dok vidim da on sa svojim ljudima putuje preko mora i
kopna bez ikakve koristi, a njegovim putovanjima nema kraja.
Idi i kaži Aleksandru
da Bog koji je vrhunski kralj, ne može biti uzročnik nepravde nego je tvorac
svjetla, mira, života, vode, čovjekovog tijela i duše. On prima svakog čovjeka
kad ga smrt oslobodi zlih bolest. Poštujem samo Boga koji se gnuša ubijanja i
rata. Aleksandar nije Bog, jer on mora kušati smrt”, nastavio je mudrac sa
spokojnim prezirom. “Kako netko kao on može biti gospodar cijelog svijeta kad
ne vlada ni samim sobom, a nije još živ zakoračio u Had niti poznaje putanju sunca kroz središnje predjele zemlje,
dok narodi na njezinim granicama nisu nikada čuli čak ni njegovo ime!”
Nakon tog ukora,
zacijelo najoštrijeg koji je ikada dopro do uha “gospodara svijeta”, mudrac je
ironično dodao: “Ako mu sadašnji posjedi
nisu dovoljno prostrani, neka prijeđe rijeku Gangu. Ondje će naći područje koje
može hraniti sve njegove ljude.
Znaj, međutim, da je
ono što Aleksandar nudi i darovi koje obećava, meni potpuno beskorisno. Ono što
cijenim i smatram korisnim i vrijednim, ovo je lišće koje je moj dom, ove rascvjetane
biljke kojima se svakodnevno hranim, i ova voda koju pijem, dok sav ostali
imetak koji se tako pomno skuplja, uvijek uništava svog sakupljača te izaziva
samo tugu i nezadovoljstvo koji muče svakog običnog smrtnika. Što se mene tiče ležim na šumskom lišću, a kako
nemam ništa što bi trebalo čuvati, mirno spavam. Kad bih nešto imao, ne bih to
mogao. Zemlja me snabdijeva svime kao što majka daje djetetu mlijeko. Idem kud hoću i nemam
nikakvih briga.
Ako mi Aleksandar
odrubi glavu, ne može mi uništiti dušu. Ostat će moja glava nijema, ostavivši
tijelo kao razderanu odjeću na zemlji odakle sam ga i uzeo. Postavši duh uznijet
ću se do svog Boga koji nam je svima dao tijelo i ostavio nas na zemlji da pokažemo
hoćemo li ovdje dolje slušati njegove zapovijedi, i koji od svih nas kad odemo
odavde u njegovu prisutnost, zahtjeva da mu podnesemo izvještaj o svom životu,
jer on je sudac svake tašte nepravde, a jauci potlačenih postaju kaznom tlačitelju.
Neka Aleksandar svojim prijetnjama plaši one koji teže za bogatstvom i koji se
boje smrti, jer to je oružje protiv nas nemoćno. Brahmani ne vole zlato i ne
boje se smrti. Idi, dakle, i poruči Aleksandru: ‘Dandamis ne treba ništa tvoje,
pa stoga neće doći, a ako ti želiš nešto od Dandamisa, onda ti dođi k njemu.’”
Aleksandar je pažljivo
saslušao Onesikrita koji je prenio yogijevu poruku i ‘više nego ikad prije
poželio vidjeti Dandamisa koji je iako star i gol, bio jedini protivnik u
kojemu je on, osvajač mnogih zemalja, našao više nego sebi ravnog.’
Yogananda ne navodi dalje da li je do susreta došlo i kako
je sve prošlo, ali iz onoga što slijedi vidi se da carev interes za druženjem
sa indijskim mudracima ne jenjava.
Aleksandar je u
Taksiju pozvao određeni broj brahmanskih asketa poznatih po svojoj vještini da
na filozofska pitanja odgovaraju oštroumnom mudrošću. Plutarh izvještava o tim
dvobojima riječima. Sva pitanja
postavljao je Aleksandar.
Posebno indikativan odlomak u knjizi mi je onaj kojim
Yogananda završava priču o Aleksandru:
Aleksandar je uspio
povesti iz Indije kao svog učitelja pravog yogija Kalyanu koga su Grci zvali
“Kalanos”. Mudrac je pratio Aleksandra u
Perziju. Predviđenog dana u Suzi u Perziji Kalanos je napustio svoje ostarjelo
tijelo ušavši pred cjelokupnom makedonskom vojskom u pogrebnu lomaču.
Povjesničari su zabilježili čuđenje vojnika koji su vidjeli kako se yogi ne
boji ni boli ni smrti. Nije se niti pomaknuo dok ga je proždirao golemi plamen.
Prije nego što je pošao da bude spaljen, Kalanos je zagrlio sve svoje
prijatelje, ali nije zaželio zbogom Aleksandru kome je samo kazao: ‘Uskoro ćemo
se vidjeti u Babilonu.’
Aleksandar je napustio
Perziju i umro u Babilonu godinu dana kasnije. Svojim riječima guru mu je htio
pokazati da će biti sa njim u životu i smrti.
Slika br. 4.
(povezivanje)
Da li je Aleksandar, u razmaku od početka do kraja svojih
pobjedničkih pohoda, doživio i potpunu duhovnu preobrazbu možemo samo nagađati,
ali povrh navedenog treba konstatirati i to da je Aristotelov učenik bio istinski zaljubljenik u filozofiju te veoma
držao do vojničke etike, a pred kraj svoje vladarske karijere donio i nekoliko
veoma zanimljivih odluka.
Poslije žestokog sukoba sa indijskim Radžom koji mu se
odlučno suprotstavio bio je pod velikim dojmom njegove hrabrosti, tako da ga nakon
pobjede nije ubio, nego mu je vratio cijelo kraljevstvo.
Neki izvori svjedoče o tome da je bio opčinjen Indijcima do
te mjere da je vjerovao kako je narod s tako nepokorivim duhom nemoguće
porobiti. I ne samo to… više od toga smatrao je da bi za vladara i vojskovođu
njegova ugleda i časti bilo veliko poniženje držati takav narod u pokori. Mnogi
smatraju kako je upravo to i bio glavni razlog njegova odustajanja u daljnjem
pohodu na istok, a ne, kako se to danas tumači, odbijanje poslušnosti vojske
zbog velikog umora od silnih bitaka i velike kilometraže.
No, kako god bilo-da-bilo, Aleksandar napušta Indiju i vraća
se u Perziju gdje pokušava udružiti Makedonce i Perzijance u jedan narod kako bi spriječio daljnje sukobe. U to
ime poticao je svoje časnike i vojnike da ožene Perzijanke kako bi na temelju miješanih brakova učvrstio bratstvo i jedinstvo. Uza sve to počeo je u svoju vojsku primati Perzijance, i
to pod istim uvjetima kao i makedonske vojnike i časnike, dok je istovremeno oko 9000 vojnih veterana (mahom onih koji se
nisu slagali sa takvom mirovnom politikom i reformama vojske) odlučio vratiti kući.
Ta odluka izazvala je kod istih ogroman revolt nakon čega je
uslijedila velika pobuna. Da bi primirio situaciju, otpuštenima je dao bogatu otpremninu što oni prihvatiše i u miru
se vratiše u Europu.
Slika br. 5.
(razmišljanje)
Ako su dakle Hunzi
doista Aleksandrovi potomci, tj. potomci
onih koji su ostali, tko su i gdje su danas oni koji su se vratili u Europu?
Postoji samo jedan narod na Starom kontinentu koji za sebe
kaže da je stigao iz Perzije…ne vole miješane brakove, preziru bratstvo i
jedinstvo, žive od otpremnina…
Ma, ne…ne mogu vjerovat.
Podijeli na društvenim mrežama