Posljednja večera

Kao
prvo, zato jer se radi o vijesti koja veoma podiže gledanost informativnih
emisija i znatno utječe na prodaju tiskovina. To znači da je cijela stvar
prenapuhana. U politici je sve u biti relativno i sasvim je uobičajeno da se
dvije države trve oko raznih zakona i propisa koje im ne idu korist, bez obzira
na raniji dogovor.  

Kao
drugo, radi se o potpuno očekivanom razvoju situacije, koju je mogao
predvidjeti svaki građanin Lijepe naše koji je ikada u životu sklopio barem
jedan ugovor sa hrvatskim dojče-telekomom.

Ovdje
ispada da hrvatska vlada želi izigrati potpisani sporazum, ali ja sam radije
sklon povjerovati da mi uopće ni ne znamo što smo ranije potpisali pa to saznajemo
tek na ovaj način, u trenucima kada pojedini zakon postaje aktualan, odnosno
kada ugovor postane aktivan.  

Obzirom
na ogroman broj ugovornih stranica koje smo parafirali i ovjerili u saborskim
klupama, sasvim sam siguran da ćemo se takvih situacija još nagledati i
naslušati. Dovoljno je samo prisjetiti se onih tupih pospanih pogleda u vrijeme
izglasavanja pa da nam sve odmah bude jasno koliko su ti ljudi uopće razumjeli
za što su digli ruku.  

Dakle,
moramo biti svjesni da će se takve neugodnosti događati i u buduće, i ne
trebamo se zbog toga stidjeti.  Nekada će
nam biti više, nekada manje neugodno. A biti će i onih dana kada nas neće uopće
ni biti briga što netko misli o nama, i hoće li nam neki strani predsjednik ili
premijer otkazati neku pozivnicu, kako bi nam dao do znanja da se osjeća
uvrijeđen.

To
su inače sasvim uobičajeni politički trikovi, i ovo što nam se sada dogodilo je
naprosto samo jedan nezgodan trenutak gdje nam se baš potrefila ona najgora
kombinacija.

Zemlja
pogođena namjerom hrvatske vlade oko prijedloga sporne deklaracije, kojom bi se
uvela restrikcija na provedbu Europskog uhidbenog naloga, trenutno je
prijateljska Njemačka. Da je kojim slučajem riječ o prijateljskom Lihtenštajnu nitko
oko toga ne bi dramio, čak bi nam možda i sama Angela Merkel dala diplomatsku
podršku i uputila obje strane da u uz čašicu slavljeničkog šampanjca pokušamo
izgladiti problem.

Tako
bi to trebalo promatrati…sasvim ležerno i opušteno… Ali mi smo malo tašti i
volimo se slikat sa velikim igraćima pa njen izostanak shvaćamo tragično. Imam
dojam da bi rado odgodili i ovu proslavu dok se cijelo visoko društvo ne nađe
na okupu – barem toliko dok traje fotkanje. Poslije tko želi ići kući neka ide.

Ni
meni doduše nije drago što je tako ispalo. No, 
ruku na srce, puno mi je draže da smo u ovom času zatoplili odnose sa
Srbijom, nego što smo ih zahladili sa Njemačkom.  Političke komplikacije sa  tradicionalnim neprijateljima uvijek su
kompliciranje od političkih komplikacija sa tradicionalnim prijateljima,
pogotovo ako je riječ o prvim susjedima.  

Zato
je dolazak srpskih predstavnika u najjačem državnom sastavu po meni daleko
važniji politički događaj nego što je to izostanak Njemačke kancelarke, i
svakako zaslužuje veću medijsku  pažnju.
Osim toga, radi se o  pravom političkom
čudu. Da je netko Hansu Dietrichu Genscheru kojim slučajem spomenuo da će se na
sam dan ulaska Hrvatske u EU dogoditi ovakav obrnuti vanjsko politički
scenarij, čovjek ne bi vjerovao. Ali, eto, i to čudo ipak se dogodilo.

Angela
Merkel sigurno nije toliko ljuta kao što se nama čini, daleko od toga. Njezin planski
nedolazak na posljednju večeru nezavisne Hrvatske, samo je  taktička finta. Ali bez obzira na to, nama
treba biti upozorenje da prije svakog potpisa temeljito pročitamo cijeli tekst.
Isto važi i za drugu stranu, da ubuduće bolje pazi s kim i što potpisuje.

A
sada šta-je-tu-je. Povratka više nema
ni za jedne, ni za druge. Uostalom, ako su vlade u nesporazumu, narodi bi se
trebali razumjeti. Pod tim geslom  treba
graditi opću političku kulturu na prostoru Europe.

Kada
je u pitanju EU, nisam glasao ZA, ali prema nikome u velikoj europskoj obitelji
ne treba gajiti negativne predrasude. Zato, živjeli i sretno!