Politika – slučajno zanimanje ili ozbiljna profesija?

Zato, umjesto prestižne
društvene profesije, politika je postala svojevrsno spontano sudbinsko zanimanje
u čijoj  konstelaciji političke svijesti
ne postoji društveni korektiv razvijene političke kulture, niti moralni obrisi jasne
etičke simetrije.

Zbog takve
zbrčkane strukture neuređenog stanja vrijednosti i opće postojećeg kriterijskog
nereda u pravilima vladanja, političke stranke često izazivaju nepremostive
društvene konflikte koji se jedino mogu prevladati uvođenjem reda u obrazovni
sustav – čiju strukturalnu reformu treba započeti obrazovnom rekonstrukcijom djelatnosti
politike iz slučajnog zanimanja u priznatu i uređenu profesiju.    

Ova se dva
pojma često izjednačavaju, ali između njih postoji jasna i suštinska razlika.

Izrazi „zanimanje“ i „profesija“ nisu
sinonimi jer se izraz „profesija“ odnosi samo na ona visokozahtjevna zanimanja
koja imaju prerogative u smislu isključivih prava na ekspertizu, odnosno prava
na ispitivanje i rješavanje nekog pitanja koje zahtijeva specijalno stručno
znanje (npr. Liječnika određene specijalnosti, građevinskog
inženjera-statičara, suca Ustavnog suda, itd.).

Shvaćanje
razvijene profesije

Profesiju karakterizira određena
struktura usustavljenoga znanja, metoda i tehnika koje se mogu primjenjivati u
rješavanju specifičnih problema u različitim situacijama, a koje se stječu kroz
određene obrazovne programe i institucije, po pravilu fakultete, koji daju
licence (diplome i sl.) za obavljanje profesije. (Dušan Petričević)

Za sve političke
aktere od presudnog je značaja da se međusobno najprije razumiju na razini elementarne
političke pismenosti, što je u našim domaćim uvjetima često nemoguće postići. To
se  jasno može vidjeti na nizu banalnih
primjera u tijeku svake saborske rasprave, gdje smo često svjedoci kako mnogi uvaženi
zastupnici ne poznaju osnovne definicijske pojmove (nekima je komunizam isto
što i totalitarizam). Već iz toga možemo zaključiti da postoji potreba za
dopunskim satovima političke edukacije – barem dva tri semestra ozbiljne
teoretske nastave.  

Uvođenjem
takvog stručnog studija pomirili bi se i sukobi na razini politike i
tehnokracije, jer bi se time uveli radni kriteriji na svim postojećim polugama
u strukturi izvršne i zakonodavne vlasti.

Politika
naprosto zahtjeva veliku agilnost glede snalaženja čovjeka u prostoru i vremenu,  i to sa stanovišta holističkog razumijevanja
svijeta u kojemu se nalazi, za što je potrebno svladati vještine i znanja kojima
se stječe viši stupanj političke kompetencije.

Protivnici ovog
prijedloga lako će me demantirati neizbrisivom povijesnom političkom činjenicom
da je za uspješno bavljenje politikom dovoljan i bravarski zanat. Ali takvu
vrstu dnevnopolitičke demagogije lako je demantirat onom starom pučkom predajom,
koja kaže da je dotični bravar imao sedam
fakulteta.

Dakle, budimo
realni…državnici se rađaju – a političare treba školovati.