Ali nije sve u časti – iako mnogi kažu da je bilo časno
živjeti sa Titom – nešto uvijek ostaje i u novcu koji se u takvim prilikama potroši,
jer, dakako, sve to treba platiti… Troškovi putovanja, osiguranje, smještaj i
hrana, susreti sa građanima, susreti sa državnim dužnosnicima, radni sastanci… skupi
se toga… baš kao i ovaj put kada nam u posjet ponovo stiže Petrov nasljednik,
koji će nam, kako saznajemo od kardinala Josipa Bozanića, za dva dana boravka skupiti
nešto između 12 i 14 milijuna kuna.
Nije to mala stavka. Zato se ateisti s pravom pitaju na čiji
račun?
Na to pitanje biskupi odgovaraju: Kada dolaze drugi državnici nitko ne postavlja to pitanje, nego samo
kad dolazi Papa.
Naravno da je tako, jer Papa najviše i košta… Koštao je nas
i drug Tito, ali obzirom da je Hrvatska imala veoma bliske odnose sa SFRJ, Tito
bi to uvijek znao nadoknaditi… nešto u kešu, a nešto u kreditima.
Tako bi isto trebalo biti i sa Papom. Ali nije. S njim je neka
sasvim druga priča. Iako su odnosi sa Rimom bolji nego što ih je Hrvatska ikada
imala sa Beogradom, dolazak Svetog Oca uvijek nas baci u velike dugove.
Ima li tu zdrave logike?
Za vrijeme posjete
Zagrebu u rujnu 1971., Tito se sastao sa članovima CK SKH. Bila je kalendarska jesen,
ali cijele te godine vladalo je proljeće. Tom prilikom razgovaralo se o klimi
u Hrvatskoj, gospodarskoj situaciji i položaju Hrvatske u regiji… Račun sastanka
platili su Savka i Tripalo.
Sada se isto zna da će se Papa sastati sa najvišim hrvatskim
dužnosnicima… i on će s njima također porazgovarati
o tome kakva je klima u Hrvatskoj danas, razgovarat će se i o gospodarskoj
situaciji i položaju Hrvatske u regiji, ali račun sastanka neće platiti niti Ivo
Josipović niti Jadranka Kosor, nego hrvatski građani, a najgore je to što
moraju platiti i oni kojima je katolička Crkva zabranila ulaz u Raj.
To nije pošteno.
Nije bilo pošteno niti 1971., ali tada su proljeća bila
drugačija nego danas. U ono doba hrvatskom gospodarstvu cvjetale su ruže pa i
nije bilo toliko bitno tko pije, a tko plaća. Uostalom, poslije su i Savka i
Tripalo priznali da su prošli dosta jeftino.
Danas je međutim neko drugo vrijeme Klima u državi potpuno se promijenila, Socijalistička Republika
Hrvatska već odavno je ocvala, tamo gdje su nekada cvjetale ruže više ni trava
ne raste, na preko minus 40 milijardi eura, od Lijepe Naše ostala je samo himna.
U takvim uvjetima teško se živi, i ljudi paze na svaku kunu,
zato nije fer da se uzima iz njihovog džepa, a njih da se i ne pita.
No, dobro… šta-je-tu-je…
Neka sada ostane tako kako je, tu više i onako nema pomoći. Samo da prođe sve kako treba, i da se ne osramotimo… Toga
se u biti najviše i plašim.
Nije mene strah da nećemo to uspjet organizirat, ili da će Thompson
zaboravit pjesmicu, nego me je strah da se Papi opet u govoru ne omakne pa da
opet kaže nešto što ne bi smio – kao onomad kada je napravio skandal u
Njemačkoj – a mi na sve to počnemo oduševljeno pljeskat.
E to bi već stvarno bilo previše.
Podijeli na društvenim mrežama