U Galeriji Juraj Klović 29. svibnja otvorena je fotografska izložba Dragana Karla Došena i Velida Đekića “Operai: 250 uomini e una donna”. Pod tim su naslovom izložene fotografije koje su oba autora snimila u pogonu Rafinerije nafte Rijeka na Mlaki, a polazište zajedničkom izložbenom koraku pronašli su u povijesnom podatku kako je rafinerijski pogon bio od samoga svog početka 1883. mjesto rada isključivo muških zaposlenika. Prva žena u muškom carstvu Mlake zaposlila se 1893. i dug niz godina bila je manje-više u tomu usamljena, tek povremeno imajući društvo jedne kolegice.Naziv izložbe slijedi formulaciju iz godišnjih izvještaja o radu Rafinerije s kraja 19. stoljeća.

Izložene fotografije cjelina su koja funkcionira kontrastno. Opredjeljujući se za snimke koje u prvi plan stavljaju ženski lik odjeven u odjeću s potpisom kostrenskog modnog dizajnera Juraja Zigmana i prštavilo živih boja, u čemu se mogu prepoznati radost i vitalizam, Došenov dio izložbe govori o pogonu oslobađajući na površinu njegov prigušeni ženski princip. Đekić je usmjerio
objektiv prema suprotnom polu rafinerijskog pogona, uranjajući u tamne, sive, monokromne
motive koji svjedoče o istom radnom ambijentu manifestirajući moć njegova muškog pricipa.

Tako konceptualno postavljena, izložba Operai: 250 uomini e una donna funkcionira kao omaž davnoj ženi koja je prva ušla u mušku radnu sredinu Mlake, ženi kojoj danas ne znamo niti
ime, niti radno mjesto. Ona je ujedno omaž svim njenim kolegicama koje su radno
zakoračile u tvorničke krugove Plinare, Tvornice torpeda, Brodogradilišta
Ganz-Danubius i ostalih gradskih tvornica koje su funkcionirale kao mjesta rada
gotovo isključivo muškaraca.

Govoreći o izloženim radovima, prof. Luisa Ritoša istaknula je kako je žena ju tom dijelu opusa Dragana Karla Došena simbol života, plodnosti, rasta i rađanja novog, nasuprot hladne energije oronuloga, mrtvog mašinskog diva, u čemu se može čitati kontrast erosa i tanatosa. Fotografije su obrađene i zrače impresivnom snagom, privlače pogled povezivanjem mekoće ženske puti, robusnosti strojeva i jedinstvenosti haljina. Došenov izraz je zanosan, na trenutke mističan, bogatog i intenzivnog kolorita.

Izložba tematizira odnos sadašnjosti i prošlosti, ali i moguće budućnosti kroz motive industrijskog i postindustrijskog vremena. Video rad kojemu je autor Došen, u suradnji sa Željkom Bobanovićem, Borisom Sušnjem i Milom Čuljak, svjedoči o suprotnosti čovjeka i stroja, te o suprotnosti pokreta i mirovanja.

Ritoša smatra kako se Velid Đekić u fotografskom snimku šarmantno i poetično usredotočuje na detalje. Njegove fotografije apstrahiraju motiv, u njima dobivamo posebnu atmosferu, nošenu osebujnom inspiracijom i pogledom na dijelove stroja. Na djelu je izvrsno kadriranje kojim se uranja u materijal, boju i teksturu, nakon čega zaboravljamo kako je riječ o Rafineriji jer smo odvedeni u svijet likovnosti lišen opterećenja o značenju objekta.

Otvorenje izložbe u Galeriji Klović imalo je i glazbeno-plesni začin, zahvaljujući nastupu djevojaka iz plesne grupe Trinity & co. te mlade violistice Nine Radović.