Ova „Tosca” je postavljena i kao predstava programatskog karaktera, čime svaki čin ima vlastitu „politiku”, te nudi tri moguće inscenacije jedne opere. U prvom je činu riječ o tradicionalnom opernom historicizmu, kojeg podupire i scenografija, inače djelo Alana Vukelića. Drugi je čin radnjom smješten u Zagreb, u jesen 1941. godine te se u njemu pokušava zamisliti susret Ante Pavelića (Scaripe) i Zinke Milanov (Tosce). Treći čin je najbliži redateljevom shvaćanju opere – bez scenografije, samo s neophodnim na sceni. Glazba, glas vrhunskih izvođača, drama, gluma, osobnost izvođača i intenzitet doživljaja ono su što sačinjava srž i čitavo bogatstvo zadnjeg čina ove opere.
“Tosca” je jedno od najpopularnijih i najizvođenijih djela svjetskog opernog repertoara i po mnogima jedna od najdramatičnijih opera. Na riječkoj je pozornici posljednji put imala premijeru pred deset godina, a sada se vraća pod dirigentskom palicom Kallea Kuusave, uskoro i ravnatelja riječke Opere te u dramaturgiji i režiji Marina Blaževića.
Podijeli na društvenim mrežama