Oluje i gromovi Usmjerenog obrazovanja

Nakon
ovog uvoda mnogi će sigurno pomisliti da je riječ o Šuvarovom školstvu. Ali
nema smisla samo kriviti Stipu…svi dosadašnji SMJEROVI našeg školskog obrazovanja
bili su krivo usmjereni – programski
i suštinski. U takvom društvu, gdje se glava puni beskorisnim informacijama,
ljudi postaju obezglavljeni, agresivni, 
ratoborni, nervozni i podijeljeni. Zato danas više od pola nacionalnih blagdana
slavimo uz podršku jakih snaga sigurnosti, jer uvijek treba nekoga držati na
oku kako bi sve proteklo u redu i miru – pogotovo na dan Oluje. Jedni zvižde, drugi plješću, treći samo šute… pa se nikad ne
zna tko će na koga, kada i sa koje strane.   

Općenito
gledajući, na svaki gore spomenuti praznik, podjele u narodu su velike, i
razlike koje nas dijele na ovoj razini svijesti jednostavno su nepremostive. A sve uglavnom polazi od toga tko smo i što
smo.

Ako
je navedeni problem posljedica krivog obrazovnog smjera (a sigurno jest), logično je onda upitati se: Gdje smo skrenuli? U kojem predmetu smo
promašili put?

Naravno
da nije u pitanju likovni, glazbeni, ili tjelesni…nije ni biologija, ni
kemija…Neki će odmah uprijet prstom na marksizam i vjeronauk (gdje su pogrešna skretanja,
bila i jesu, očita)…dok će većina, dakako, okrivit povijest.  Ali takve tvrdnje kategorički odbijam, jer  zdrava logika je sasvim jasna: prije nego što
smo skrenuli sa uma morali smo negdje
skrenuti sa druma. Tražimo, dakle, onu
bitnu ŠKOLSKU raskrsnicu znanja na
kojoj je trebalo skrenuti VAMO, a ne TAMO.

A
njeno je ime, vjerovali ili ne – FIZIKA.

Ne
bih se ni ja sjetio iz prve, nego neki dan muvam se po fejsbuku i nabasam ponovo na jedan status moje drage kolegice,
krčke poete Elfride Matuč Mahulje.

Svima
koji prate njezin pjesnički suživot sa ovim našim  morem, nebom i zemljom, još od ranih
blogerskih dana, poznato je to da se Ida ponosi svojim bodulskim rodom i svojom
krčkom domovinom.  O tome često piše, a nekim
svojim književnim djelima otvoreno je pokazala da joj nije strana niti
metafizika, i to ona prava – duhovna. Zato nije čudo da ju se često može naći, negdje
ranim jutrom, u otvorenom razgovoru  sa
Nikolom Teslom, gdje, naravno, ne pričaju o elektrotehnici, nego o smislu ovog,
na prvi pogled, besmislenog života…koji, prema našem krivo usmjerenom obrazovanju, završava sa smrću.  

– “SMRT NE
POSTOJI” – kaže Tesla – “a samim tim saznanjem, nestaje i strah od iste! – I
zapamtite: nijedan čovjek koji je postojao, nije umro. Pretvorili su se u Svjetlost i kao takvi postoje i dalje. Tajna je u tome da se te svjetlosne
čestice vrate u prvobitno stanje. Vraćanje u neku od prethodnih energija. Krist
i još neki znali su tu tajnu. Ja sam tragao za time kako da se očuva ljudska
energija. Ona je jedan od vidova Svjetlost u Duši, ponekad ravna vrhunskom
nebeskom svjetlu. Nisam tragao za tim radi sebe, već radi dobra svih. Vjerujem
da će moja otkrića učiniti ljudima život lakšim i snošljivijim, i usmjeriti ih na duhovnost i moralnost.
.”

– “E moj Nikola” – kaže Ida – “Umjesto da
promišljaju tvoje riječi i uklapaju ih u svoja znanja i svoje živote, tvoji
sunarodnjaci još biju bitku oko toga čiji si ti!? Kao da je to za tebe takvih širokih
pogleda i svjetonazora bila bitna činjenica… Ti si iz Like, a pripadaš
svijetu koji je toliko sitan da te nije zaslužio. Amen!” ( to kad Ida nakon zadnje točke napiše “amen”, znači da joj je
netko ili nešto opasno diglo tlak – op. D. S.)

BIG LAJK  – kažem ja, i kliknem jednom pa dodam još dva
plava palca u komentar. Hvala oboma, rekoh, taman mi se uklapa u ovu temu.

Zamislite
samo kako bi izgledao svijet – i ova naša lijepa domovina – da se svi od reda
nađemo na razini Svjetlosti, u
dimenziji istih vibracija, gdje nestaju sve razlike po kojima se dijelimo do
besvijesti.     

Umjesto toga, naša ograničena ljudska svijest još uvijek tapka u
mraku vlastitog ega – jer, što bi rekli drugovi komunisti: krivo smo usmjereni.

I bome jesmo, ali ne posredstvom neke krive ideologije, nego krivo
usmjerenim gradivom iz FIZIKE.  Umjesto barem
pet minuta školske koncentracije na SVJETLOST vlastite duše, svi smo bili danima
i satima skoncentrirani na svjetlo električne struje – raznih oluja, bljeskova, gromova i lomova…
Zato i jesmo, svi od reda, toliko naelektrizirani.

Ne, ne radi se o metafori, nego živoj lekciji iz fizike koju je
netko, s namjerom ili slučajno, zanemario, iako je Tesla mislio da je ovo otkriće
unutarnje Svjetlosti važnije od svih
njegovih pronalazaka.

Gdje bi nam danas bio kraj da smo ga poslušali…da je pažnja stotine
generacija učenika i studenata, umjesto na polje magnetske indukcije, sa istom
snagom koncentracije bila usmjerena na magnetsko polje intuicije – Teslinom otkriću prirodne
ljudske Svjetlosti koje je trebalo  učiniti ljudima život lakšim i snošljivijim, i
usmjeriti ih na duhovnost i
moralnost.

A mi se uhvatili samo struje…kablova, žarulja i
štekera…Nije onda ni čudo da nas stalno nešto drma – i uvijek iznova baca u
neki novi olujni mrak.

Vrijeme je da se konačno ištekamo iz tog
zaostalog školskog programa i usmjerimo
obrazovanje na neke više i daleko finije razine Svjetlosti.