No u lakrdiji od lige koja je po mnogo čemu neregularna dovoljno je napisati da Lučko i Lokomotiva igraju u petak u 19 sati a Rijeka na Kantridi dočekuje Slaven Belupo točno dva dana kasnije.
Pametnome dosta. Kažu da je predsjedniku Miškoviću prekipjelo. Ma zašto? Nije moguće. Kleli su se u svoje odabire a opet, ali opet su proglasili krivoga krivca. Na ovom istom mjestu napisao sam kolumnu pod naslovom Srećko ne donosi sreću a Zoran ne donosi trofeje i zaradio ili zaslužio počasno mjesto na crnim listama ova dva kluba. No, neću se sramiti napisati da sam bio u pravu.
Srećko Juričić ne da nije najbolji sportski direktor koji se mogao pronaći i kakvim je predstavljen na inauguraciji nego se pokazao kao velemajstor krivih poteza i poslovnih odluka. Kaže predsjednik Mišković nakon predstave umišljenih nogometnih veličina u Vinkovcima „Ovo je sramota! Pružili smo im sve a kako se oni odnose prema dresu koji nose!“ Ne odnose se jer ga ne doživljavaju kao svoj i nema one potrebne pripadnosti i ljubavi.
Ne znam do kada će se tolerirati i gurati pod tepih niz kriminalnih poslovnih odluka Roberta Komena koji je za sve loše odrađeno nagrađen napredovanjem. Vratimo se na početak sezone i odlazak čovjeka koji se danas vratio da spasi stvar Elvisa Scorije. Izrazio je pulski stručnjak neke želje koje su bile prilično realne, odbijen je i ustoličen je Alen Horvat. Kao trener koji je sa juniorima osvojio Kvarnersku Rivijeru bio je logičan izbor. Domaći dečko koji te mladiće poznaje u dušu bio je logično riješenje, no onda je izgorio najprije jer se usprotivio dovođenju nekakvih Meksikanaca (koji su uredno plaćeni i vraćeni), pa je onda zagalamio protiv monopola nekih ljudi u hrvatskom nogometu pa su ga uzeli na zub, ali sada sa odmakom bio je u pravu. I svaka mu čast što je arbitražnim putem uzeo novce koji mu pripadaju.
Nikica Milenković i Ivo Ištuk pod patronatom Roberta Komena nešto je najgore što se nogometnoj Rijeci ikada dogodilo, a posljedice toga osjećati će se sve dok ne dođe do kompletne čistke. Oni,ako ih ima koji redovito prate ovu kolumnu znaju da sam pisao o obećanoj zemlji, ali i o pitanju koje si je onako više za sebe postavio predsjednik Mišković. Kada smo preuzeli Speziu svjesno smo otišli u niži rang i potjerali doslovno sve i igrače i trenere i zaposlenike. Svi su uredno isplaćeni do kraja ali smo krenuli od nule. I taj je stav doveo do toga da je Spezia sada na pragu ulaska u Serie B. Jedino ne znam kako bi ljudi ovdje reagirali da se to desi – rekao je prije neka tri mjeseca Mišković.
Bili smo jako blizu tom scenariju. I onda se danas smilovalo Dugopolje. U ovoj i ovakvoj Rijeci glavni krivci za ovu katastrofu Robert Komen i Srećko Juričić moraju odgovarati, jer vrijeme guranja pod tepih je iza nas. Rijeka je danas privatni klub i predsjednik Mišković sa svoje se strane trudi da igračima „ne fali niti ptičijeg mlijeka“. Scorija se vratio na dvije utakmice besplatno, a onda će sjesti za stol i razgovarati, sreća njegova da odlično govori talijanski.
Ištuk je bio „filan“ orijentacijom na mlade a onda je Juričić doveo „mladiće“ Bošnjaka i Drpića dok je za Vranješa shvatio da je toliko nespreman da mu je bolje da se pokuša spremiti za narednu sezonu. Teško nama s Vama sportski direktore.
Bilo kako bilo Rijeka će ostati u „eliti“, Armada će u subotu proslaviti 25 rođendan uz koncert još jednog gradskog simbola Leta 3…za takozvane nogometaše Rijeke prigodna je jedna stara pjesma Letovaca…
Ne volim biti u pravu kada mi je netko drag a i vaterpolisti Primorja su mi dragi i to jako. No ono prezentirano u finalnoj seriji protiv dubrovačkog Juga nedovoljno je za toliko čekani naslov. Znate li koliko pune 74 godine. U tri finalne utakmice vodiš ukupno devet razlike protiv Dubrovčana a nisu slavili niti u jednoj. Istina, čeka ih za 10 dana polufinale Lige prvaka protiv zagrebačke Mladosti i uđu li u finale biti će to najveći uspjeh u povijesti kluba osnovanog 1908….ali.
Ostaje dojam da je Primorje i ove sezone nedorečeno. Bilo je osjetno jače nego prošle sezone, a rezultati u domaćim natjecanjima su slabiji ukupno uzevši od prošle sezone. Ne mogu niti da hoću zaboraviti predstavljanje momčadi za ovu sezonu kada je predsjednik Predrag Sloboda rekao „Nema imperativa!“.
Kažu da će Zoran Roje u Oradei posljednji puta biti uz rub bazena kao trener Primorja. Čovjek je također jedna od legendi ovoga grada, ali je nepobitna činjenica da ga ne ljube trofeji kao trenera. U trećoj finalnoj utakmici realizacija igrača više bila je pogubna za riječke vaterpoliste, nije tu bilo „ni šušta ni gušta“. Ono što su propustili u drugoj finalnoj utakmici jedna ozbiljna i jaka momčad poput Primorja to si nikada ne bi smjela dozvoliti. I ako su igrači već poput slona u staklarni porazbijali sve treneri su trebali na sve načine spriječiti da Nikola Janović dođe u poziciju četiri sekunde prije kraja da sa dva metra Jugu donese pobjedu nakon što su čitavim tijekom susreta gubili, pa čak i 6:2. Trebali su spriječiti, ali nisu. Upornost Juga isplatila se i nagrađena je novim 50 trofejem u klupskoj povijesti, a Primorje je ostalo na tri od kojih je „najsvježiji“ Kup iz 1995.
Za izvedbu u finalu protiv Juga i vaterpolisti su zaslužili jednu prigodnu uspješnicu Leta 3, no posvetiti ću ju bez da se naljute najljepšim sportašicama našega grada….
I za kraj kao lijepi paradoks slici riječkoga sporta. Najuspješniji riječki sportski kolektiv odbojkašice Rijeke na korak su od obrane naslova prvakinja Hrvatske. Prva od tri meč lopte na rasporedu je naredne srijede na Trsatu. Ono što je posebno zanimljivo Igor Lovrinov na korak do novog trofeja stigao je sa samo osam igračica. Ne daj Bože da se neka ozlijedi…..
Pogledajmo u budućnost…..NAJBOLJE SU….
Vidimo se na Kantridi u subotu i nedjelju, a onda i na Trsatu na proslavi jedinog naslova prvaka ove sezone za riječki sport.
Krepat ma ne molat i vidimo se na tribinama.
Podijeli na društvenim mrežama