Nadbiskup Srakić pozvao Isusa na krivu adresu

Istina,
zdravlje je uvijek na prvom mjestu, i ne kaže se uzalud “u zdravom tijelu
zdravi duh”. Ali obzirom da je posljednjih dvadeset godina u našoj domovini statistika
bolesnih duhova u izrazitom neskladu sa zdravim tijelima, mislim da posjet instituciji HBK ipak zaslužuje prioritet.  

Ovu
sasvim odgovornu procjenu donosim na temelju nekih veoma egzaktnih činjenica
koje biskupi tvrdoglavo guraju pod tepih, izbjegavajući preuzeti na sebe
krivnju za vlastite grijehe po osnovi Pastirske odgovornosti za odlutalo stado.
Krenimo redom:

–
Postoje sasvim osnovane sumnje da je postotak katolika u hrvatskim zatvorima
veći od onog koji opisuje raspored vjerskih snaga na slobodi. Obzorom da više ne
živimo u komunizmu, u jednoj zdravoj kršćanskoj zemlji situacija bi
trebala biti obrnuta.

–
Slična, sasvim nenormalna zdravstvena
slika, dobiva se i na vjerskom uzorku mladih huligana koje kordon interventne
policije svake godine na propisan način izuzima iz razularene skupine “promatrača”
Gay Pridea, kao i na uzorku
pripadnika i simpatizera raznih omladinskih
subkultura s ruba pameti, nespojivih sa kršćanskim vrijednostima.

–
Učešće katolika u privatizacijskoj pljački i grijehu struktura vrijednom skoro
50 milijardi eura začuđuje i same građane.

–
Uza sve to, najveću zbrku i smutnju unosi istina da je životni standard
hrvatskih biskupa u neprirodnom neskladu sa hrvatskom sirotinjom.

Biskupima
je sve to dobro poznato, ali o tome nikada javno ne govore.

Ako
Isusa, dakle,  igdje nema, onda je jasno
da ga nema tamo gdje bi najprije trebao biti.

A
nema ga već jako dugo…Vremena kada je tamo stanovao, katolici u Hrvatskoj
sjećaju se s velikom sjetom. Bilo je svečano tada slaviti Božić i otići
nedjeljom u crkvu…posvetiti dom blagoslovljenom vodicom i ugostiti župnika na
blagdanskom ručku.

Vjeronauk
je bio nauk o vjeri u duhu Evanđelja…Tada je poruka velečasnih mladima na temu
spolne orijentacije i dezorijentaciji bila osuda onih koji htjedoše kamenovati
Mariju Magdalenu. Sasvim dovoljno da se različiti razumni svjetovni i crkveni
pogledi po ovom i sličnim pitanjima mogu razumjeti i složiti.  

I
tako je bilo sve dok je Krist stanovao u Crkvi. Vrijeme je da se ponovo vrati.

Vidjelo
se to i na ovogodišnjoj  Božićnoj misi u
zagrebačkoj prvostolnici kada je, umjesto slavljenja rođenja Božjega Sina,
uzoriti kardinal Bozanić razapinjao na križ ministra obrazovanja i sve one
“grešne duše” koji su sastavili program zdravstvenog odgoja.

Prisutni
predsjednik Josipović, koji je bio na dobrom putu da postane vjernik doživio je
takav duhovni šok da mu je sad u glavi veća zbrka nego prije, a premijer
Milanović, ako je ikada posumnjao u svoj ateizam, sada je definitivno siguran
da Bog ne postoji.

Čak
je i duhovno najotpornijem Milanu Bandiću, kojega ništa u životu ne može
uzdrmati, vjera bila na kušnji, dok je mnogim crkvenim laicima, nazočnima u
katedrali, bilo toliko neugodno da su jedva čekali kraj mise.

I
onda još, povrh svega toga, nadbiskup Srakić promaši adresu.