Ova
talijanska pedagoginja i liječnica (1870 – 1952), ostavila je za svog života
duboko utisnuti trag u svjetskoj prosvjeti, kao tvorac odgojne metode koja danas
nosi njeno ime.
“Cilj je metode Montessori
njegovati dječju osobnost, neizravno poticati zanimanje za različita područja,
a učenje pretvoriti u igru.
Naglasak nije na poučavanju djeteta, nego se osigurava poticajna okolina koja
povećava dječju prirodnu radoznalost i omogućuje djetetu spontano učenje
otkrivanjem. Moto je:
‘Pomozi mi da to učinim sam.’ Na taj se način jaki usavršavaju, a slabi jačaju.
Djeca se ne pohvaljuju za dostignute rezultate, nego se potiče njihovo
unutarnje zadovoljstvo postignutim. Poštuje se ritam svakog djeteta u usvajanju
znanja, bilo da je riječ o natprosječno inteligentnom ili djetetu s posebnim
potrebama. Djeca se navikavaju pomagati mlađima, uče od starijih učenika te uče
poštovati međusobne razlike bez obzira na njihovo podrijetlo (rasno,
nacionalno, vjersko).
Svoju je koncepciju
odgoja Maria Montessori zasnovala na spoznajama o razvojnim fazama dječje
osjetljivosti. Uočila je da djeca neovisno o mjestu rođenja, kulturi, jeziku i
naciji imaju jedinstvene karakteristike razvoja. Zadovoljavanje tih razvojnih
faza polazi od dvije pretpostavke: djeca
imaju prirođene snage za samorazvoj i te se prirođene snage aktiviraju kad su
okružena povoljnom okolinom. Zadaća je odgajatelja ili učitelja
osigurati odgovarajuću sredinu i materijale koji će poticati samostalnu aktivnost
djece. Oni su tu da organiziraju i usmjeravaju” – objašnjava Sandra
Pokos, montesorska odgajateljica, edukatorica odraslih i ravnateljica
zagrebačkog dječjeg vrtića Srčeko.
U
Hrvatskoj je Montessori program zastupljen u desetak dječjih vrtića te u jednoj
osnovnoj školi (Barunice
Dedee Vranyczany), osnovanoj na inicijativu roditelja čija su djeca
pohađala Montessori vrtiće. Nastava prati kompletan plan i program redovnih
državnih škola, ali se ostvaruje po Montessori metodi.
Ovdje
se, međutim, nećemo baviti metodskom koncepcijom ( za više o tome upućujem na
internetsku stranicu spomenute osnovne
škole). Cilj nam je bolje upoznati temeljnu jednadžbu uspjeha.
A
ona je jednostavna, sažeta u jednoj rečenici kojom je sama Maria Montessori
opisala sukus vlastite metode: “Nisam
učinila ništa drugo nego proučavala DIJETE, primala i izražavala ono što mi je
ono samo dalo i to je nazvano metodom Montessori”.
Ako
malo bolje proučimo tekst ove rečenice, uočavamo da se radi o gotovo istom odgojnom
PRISTUPU koji jednako tako sugerira i moderna pedagogija. Učitelji, nastavnici
i odgajatelji sigurno u njoj prepoznaju pedagoška načela koja su učili na
fakultetu. Stoga s pravom postavljam pitanje: Zašto onda odgojno obrazovni
rezultati nastave u redovnim školama zaostaju za onima u programu Montessori? Isto
bi se pitanje moglo postaviti i za usporedbu s Waldorfskim školama/vrtićima.
Obzirom
na to da su pedagoški principi isti, tražimo nijanse. A na primjeru hrvatske
formule uspjeha ( vjerno primjenjive
u nastavnoj praksi) nalazimo i konkretan odgovor:
U
rečenici kojom Maria Montessori opisuje svoj metodski princip, umjesto riječi “dijete” samo upišite “program Ministarstva znanosti, obrazovanja
i sporta” – i dobit ćete odgojnu metodu koja je promašila struku.
Podijeli na društvenim mrežama