Rečenice poput „bit će sve u redu” izgovaraju se s najboljom namjerom. Mladima, međutim, često poruče da njihov problem nije ni tako velik ni tako važan, pa pomoć ni ne potraže. O tome, ali i o usamljenosti, društvenim mrežama i dugim listama čekanja za psihološku pomoć, razgovaralo se na tribini Plaky Talks: Sve što (ne) kažemo naglas u Klubu Palach.
Mladi za istim stolom sa stručnjacima
Uz moderatoricu Saru Ivelju s Radija Korzo, govorili su psihologinja Silvija Šikić, voditeljica Psihološkog savjetovališta pri Sveučilišnom savjetovališnom centru u Rijeci, i psihoterapeut Nikola Serdarević iz Udruge Terra. Za istim stolom sjedili su i student Gabriel Palavra Vučković i učenica Ella Macolić. Organizatori su ih pozvali s razlogom, jer se o potrebama, iskustvima i izazovima mladih ne može se kvalitetno razgovarati bez njih. Tako je razgovor bio iskren i neposredan, bez dociranja i nepotrebne formalnosti.
Prvo saslušati, a tek onda tješiti
„Mladima je dosta često teško potražiti pomoć jer imaju osjećaj da im nitko ne može pomoći pa smatraju da nema smisla ni pokušavati”, kaže Nikola Serdarević. Kad se i obrate prijateljima, znaju se osjećati napornima, a kad stalno slušaju da će sve biti u redu, na kraju povjeruju da problem nije bitan.
Stariji pritom lako zaborave koliko im je neki problem, u toj dobi, bio težak dok nisu pronašli rješenje. „Zato je, ako nekome želimo pomoći, ključno prvo ga saslušati, biti strpljiv, potvrditi da mu je teško i priznati da ne znamo rješenje unaprijed”, dodaje Serdarević. Kad to nije dovoljno, dobro je predložiti razgovor sa stručnjakom. On problem ne preuzima na sebe, jer mu je uloga drugačija od uloge roditelja ili prijatelja.
Osjećaji ispod tepiha jednom izađu van
Mladi sudionici tribine slažu se da skrivanje osjećaja ne vodi nikamo. „Ako samo skrivamo svoje osjećaje i guramo ih pod tepih, jednog dana ćemo puknuti”, upozorila je Ella Macolić. Zato je, smatra, bolje dijeliti ono što osjećamo, ne nužno sa svima, ali svakako s bliskim ljudima.
Gabriel Palavra Vučković osvrnuo se na pritisak koji dolazi s ekrana. „Društvene mreže imaju značajan utjecaj na mentalno zdravlje, ne samo mladih, nego svih nas”, rekao je. Nude namješten prikaz života, a mladi se onda svoju svakodnevicu počnu uspoređivati s nerealnim scenarijima.
Savjetovalište puno, a stručnjaka premalo
„Naše je Psihološko savjetovalište Sveučilišta u Rijeci besplatno”, ističe Silvija Šikić. Studenti se najčešće javljaju zbog problema u odnosima, usamljenosti, samopoštovanja i identiteta, anksioznosti i depresivnosti. Javlja ih se mnogo više nego što ih savjetovalište može primiti, pa lista čekanja postoji već šest godina. „Dobra je vijest to što mladi znaju da postojimo i da nam se mogu obratiti, no problem je što nas nema dovoljno”, dodaje Šikić.
Psihoterapija je skupa, a izvan gradova stručnjaka je teško i pronaći. „Ovdje u Rijeci, mi u Udruzi Terra nastojimo što prije primiti ljude koji nam se jave”, kaže Nikola Serdarević.
Gdje potražiti pomoć?
Udruga Terra (Krešimirova 12, 2. kat) ima besplatni i anonimni Slon telefon 0800 9977. Dostupan je svaki dan, a na pozive odgovaraju educirani volonteri i psiholozi. Oni mogu saslušati i reći što dalje napraviti i kome se obratiti. Terra ima i Savjetovalište Gea za djecu, mlade, odrasle i obitelji.
Studenti mogu dobiti besplatnu psihološku pomoć u Psihološkom savjetovalištu Sveučilišnog savjetovališnog centra. Javiti se može mailom na ssc@ssc.uniri.hr ili telefonom na 051 265 841.
Gdje još možete potražiti besplatnu psihološku pomoć saznajte ovdje.

Podijeli na društvenim mrežama