Takvim osobinama na sebe se, što se
okoline tiče, prizivao: a) podsmijeh; b) odvraćanje pogleda i c) uklanjanje s
puta. A kad se u konačnici do svega uspjelo doći, postavljen je novi kriterij –
snimanje LIVE albuma! Ništa nije bilo toliko važno kao taj najgrublji iskaz
rock energije, električnost i kompaktnost benda zabilježiti na svom vrhuncu!
Prije toga, ipak, morali su se steći i neki osnovni operativni uvjeti –
adekvatan koncertni prostor + kvalitetan snimalački set + tim koji barata
tehnikom = uspješan komercijalni tržišni konkurentni proizvod.

Grupi
FIT trebalo je sedamnaest godina da se usude. Ponovno započeti vježbati,
skinuti sa sebe ruzinu, pogoditi onu istu kemiju koja ih je krasila početkom
devedesetih godina kad su naprasno prekinuli s postojanjem otisnuvši se u
svijet nejasne budućnosti. Jasno, sam start okupljanja protjecao je očekivano
konfuzno i pun kontroverzi. Originalni basist i tekstopisac, Miro Tešević, nije
bio oduševljen idejom, pa su ostala trojica angažirali za to prazno mjesto
dugogodišnjeg prijatelja, bivšeg člana Dr. Steel, Davora Vučetića. No, nakon
kraćeg perioda probi u toj inačici FITa, odlučni da se pojave u ONOJ postavi,
Zorko, Bajo i Siniša nagovaraju Mirota nek dođe i proba. A onda su se vratili
na velika vrata – spektakularni come back nastup bio je dogovoren za 03.
listopada 2008. Oprezno se pristupilo i možebitnom snimanju događaja pa ako
bude ok da ga se, predložio je Fox ispred svoje diskografske kuće, i objavi. Hmm,
glasio je početni entuzijazam članova. No, kako je kvartet sve više ulazio u
onu svoju glasovitu formu od nekada, dvojbe su se počele razilaziti kao magla
pred naletima udara bure. I doista, večer u klubu Stereo bila je za pamćenje!
Odavno se nisu tako glasno i strasno orili stihovi pjesama svih, ili barem
devedeset i tri posto, nazočnih Mačke, Rijeke, Zaboravit ću sve, Telefona! CD
objavljen netom nakon toga zabilježio je atmosferu u autentičnom stilu, Live uz Rijeku je vratio na nekoliko
godina FIT na koncertne daske širom terene ex Juge. Njihova je sudbina trenutno
neizvjesna iako su nakon posljednjeg studijskog albuma ‘2011’ imali nekoliko
nastupa.

 

Prostor Stereo kluba
poslužio je još dva puta za snimanje živih albuma: prvi je ujedno bio jedan od
komercijalno najvećih domaćih live pothvata – inventivno nazvan Live in Rijeka, grupu Belfast Food je
lansirao u sam vrh hrvatskog mainstreama s irskim folk rock ozračjem! Duhovito
naznačeno na omotu kako je materijal sniman na hrvatski i irski Uskrs,
30.ožujka 1997., album je skup obrada tradicionalnih pjesama sa Zelenog otoka,
ali i nekoliko klasika Pougesa poput: If I Should Fall from Grace with God,
Streams of Whiskey, A Rainy Night in Soho. Dakako, ono što je bilo ključno za
katapultiranje Belfasta u sam vrh domaćih top lista i koncertnih prostora bio
je singl – Šporki Stari grad/Dirty Old town. Pjesma postaje ne samo
prepoznatljivi amblem benda nego i brand među lokal patriotima! A opet, moj
osobni favorit CDa koji je objavio zagrebački KondorComm, jest Dylanov besmrtni
hit Like A Rolling Stone! To morate čuti!

 

Snimanje te produkciju
sljedećeg albuma (trećeg u nizu kronološki) snimljenog u Stereu u potpunosti
sam preuzeo na sebe. Radi se o živim tonskim zapisima dvaju koncerata održanih
29. i 30. svibnja 2009 godine, Urbana & 4, a povod je bila promocija
aktualnog friško objavljenog albuma, Hello.
Budući je singl Magnet bio u eteru tek nekoliko dana možda se i očekivala doza
suzdržanosti kod publike, no to uopće nije bio slučaj s ovim nastupima. Što se
da čuti iz album naziva No Mix! No Sex!,
realiziranog u Croatia Records sljedeće godine. Od dvodnevnog koncertnog
partijanja, u studiju s Matejom Zecom, pažljivo sam probrao najuspješnije
izvedbe pjesama, te se vodeći jednostavnom devizom no overdubs, no compromise!, došli smo do jedanaest fantastičnih
pjesama koje su pokrile sve periode Urbanova dotadašnjeg solo rada – od Otrovne
kiše do posljednje spomenutog Hello. K tomu, čak četiri su pjesme s potonjeg
naslova našla svoje mjesto na albumu, što i nije bilo neobično budući su te
stvari kod benda pokazale se izrazito nadahnutima za svirku. No, dakako ondje
ima ostalih klasika: Odlučio sam da te volim, Astronaut, Ruke, Spelujem ti
ispriku, Nuclear baby. S ovim albumom Urban, koji se također okušao i kao autor
cjelokupnog omota, se ujedno i pozdravio s dotadašnjim izdavačem.

 

Riječki rock movement svoje korijene vuče najvećim dijelom iz jednog kluba
– Palacha. Bilo da se on službeno nekoliko godina zvao Ivo Lola Ribar ili
nekako treće, svima nama uvijek je predstavljao onog češkog studenta kamikazu
piromana! Ondje se razmjenjivalo nove ploče, dolazilo glupirati, folirat,
prodavat bendovsku maglu, okupljat članove za stvarne grupe, ogovarati DJa kako
jedva da zna izgovoriti vlastito ime a kamoli Einsturzende Neubauten,
pokušavalo se prodavati modu po uzoru na Malcolma McLarena i Viviane Westwood –
odjeća izbušena cigaretama, rasparana i neuredna te pokrpana zihericama, privlačiti
pažnju na sebe kako god se znalo i umjelo. No, to je većinom uspjelo onima koji
su se uspješno otisnuli i dokazali na koncertnom terenu kluba. Zanimljivo, iako
odličan akustički prostor, s dobrim predispozicijama za kontrolirane uvjete
snimanja, iz sebe je istisnuo tek dva (2) cijela živa albuma. I još možda
petinu jednog drugog obimnijeg.

LET3 je tijekom sezone 95/96
bio izuzetno koncertno aktivan, te u punoj ratnoj spremi, ‘udebljan’ s čak tri
gitare – Mikijevom, Klasovom i Orijenovom, dok je za bubnjevima, neposredno
pred odlazak u Urbanovu Četvorku, sjedio Bradaschia. Masteri ceremonije su, kao
i uvijek, od samog utemeljenja benda, Prlja i Mrle, intuitivni vođe i
fantastični showmeni/frontmeni. Album nevinog naziva Živi i odlijepi (ispod čega
je, kad se ta naljepnica odstrani, stajao – a što drugo  doli – kurac), savršeno je zaokružio i
zaključio (što se tada niti izbliza nije dalo naslutiti) cijelu jednu fazu
LET3, započetu s debijem Two Dogs Fuckin’, nastavljenu s El Desperadom, te
okončanu zadnjim albumom trilogije, Peaceom. Dvostruki album sadrži gotovo dva
maratonska sata svirki snimanih u Zagrebu, Ljubljani i, naravno, Rijeci, u
Palachu. Nejasno je iz navedenih podataka, međutim, precizno izolirati koje su
točno pjesme doista ondje snimane, no moja je pretpostavka da je npr. Sam u
vodi predivna za takav mali idealni klupski prostor. Ali niti ostale stvari
nisu loši konkurenti: Hahaha, Ne trebam te, Droga, Fuck Famiglia ili U rupi od
smole… Album je promoviran ekskluzivno na ondašnjem Art&Music Festivalu,
u Puli, 1996. godine i naišao je promptno na ogromnu podršku kritike. Uvjerite
se i sami zašto ukoliko uspijete pronaći još poneki primjerak albuma. Dvanaest
godina kasnije  – u pravilnom zodijačkom
slijedu – LET3 objavljuje, opet za Dallas Records, parnjak albumu. Ovog puta je
na redu DVD izdanje, tzv Bombonijera (jedno od najvećih dizajnerskih dostignuća
na ovim prostorima ikad – by Mladen Stipanović), naziva Živa pička, najvećim
dijelom snimano na nastupu na Harteri, 14. lipnja 2007. Briljantna izvedba, još
atraktivnije izdanje kojeg se ne bi posramio niti Pink Floyd!

 

Upravo svjedočimo ponovnom
okupljanju grupe Grad. Povod je trideseta obljetnica nastanka ovog omiljenog
riječkog sastava. Na svoj 20. rođendan, 29. prosinca 2005,  sebi su poželjeli snimiti live album na kojem
će konačno zabilježiti sve svoje uspješnice, porazbacane po raznim – i tada već
– nedostupnim izdanjima, te ih objediniti i ponuditi vjernoj publici. I zaista,
ondje su sve stvari koje su obilježile status Grada – od Ima li nešto, do
Riječi, Vodi me i predivne Eni, ništa ne nedostaje, štoviše, kako se oduvijek
radilo o vrlo pokretnom bendu, ovim živim zapisima, njih ravno sedamnaest,
dodalo se još i tri sasvim nove studijske pjesme! Sve fotografije u bogatoj
knjižici djelo su Damira Krizmanića Krize, starog Gradovog suradnika i znanca,
a zvuk je zabilježio svojim pokretnim studijom Predrag Trpkov, dok je konačni
miks albuma Grad – Palach uživo,
napravio Mario Juničić u studiju Garaža. Zanimljivost ovog albuma je da je
distribuiran, u izdanju Dallas Records, preko Novog Lista, uz nevjerojatno
pristupačnu i simboličnu cijenu od svega 39.-kuna! Potez za pamćenje!

 

Posljednji, iako
kronologijom prvi, album snimljen u klubu je Blagdan Banda, ironičnog naziva
zbog onodobne neizvjesne sudbine budućnosti prostora, Palach’s Not Dead! Iako smo se okupili isključivo radi vlastite
razonode i zbog povremenih potreba kluba da se ima jedan rezident sastav, a na
inicijativu voditelja kluba Tonija Tibljaša, ponudu o snimanju živog albuma
prihvatili smo s velikim entuzijazmom. Uvjeti su, istina, bili pomalo gerilski
– radilo se o jedva osam dostupnih kanala na jednom od Adat snimača – no sve se
ekonimičnm raspodjelom po postojećim instrumentima uspjelo realizirati. Najviše
patnje je pretrpio Tibljašev set bubnjeva, pa je od mogućih 43 elemenata sve
reducirano na: doboš, kasu, indijanu, te fuš i ride činelu. Suma = tri kanala! Od
dva sata materijala koje smo odsvirali 29. prosinca 1995., probrao sam petnaest
solidnih izvedbi klasika koje su nas formirale u najranijoj mladosti – od
Briljantin uspješnice You’re the One that I Want, do Stoogesa, Beatlesa,
Pistolsa i Neil Younga. Kao poseban gost tu se večer s nama na bini našao i
Valter Kocijančić u izvedbi Parafove Rijeke.
Iako je pri kraju, od intenziteta i uzbuđenja, pjesme počupao kabel iz
mikrofona, Valter nije skrivao veselje kad ga je ukopčao natrag Igor Sušanj, pa
je naprosto podviknuo ‘To! Idemo!’ u
pjevački instrument što je ostalo, srećom, netaknuto na snimci. Dugo smo
vremena mozgali tko bi bio dovoljno provokativan izraditi nam omot za album, a
kad je Želimir Gržančić predložio cara hrvatskog stripa, Dubravka Matakovića,
dvojbi uopće nije bilo mjesta! Rukom crtani originali prednje i stražnje strane
omota i danas se čuvaju u uredu Idisa Turata.

 

Bonus track za znatiželjne:

Zamišljen u početku kao
celebracija besmrtnog Ri Rock festivala, u režiji Simona Dejhalle, 25. izdanje
ove manifestacije odlučilo se i snimati. Mjesto održavanja: Dvorana Mladosti,
datum: 13. prosinca 2003. Dvorana je tu večer bila ispunjena do krova. Nije se
dalo disati, no od toga nijednom od izvođača nije bilo loše. Kako bi se oživjelo
nešto od slavne prošlosti, a ne nužno uskrsnuti i nepostojeće mrtve grupe,
Rival bend je na sebe preuzeo ri rock pjesmaricu, te pozvati frontmene bivših
sastava da uz njih otpjevaju nešto iz svog slavnog repertoara. Valter
Kocijančić briljirao je u Rijeci i Hit temi (Anka), Bajo je podsjetio na FIT s
Mačkom i Zaboravit ću sve, Nina je bila nezaustavljiva i mlada uz Samu i Tako
lako (gdje su joj se pridružile i ENI), Leo je mnogima navlažio oči s
nadahnutom izvedbom Ogledala su oko mene, a cijelu je stvar zaključio Vjeran
pas i to u neobičnoj duet izvedbi Ane Kabalin iz Metrobolika i Kristijana Ćoze
iz Mandrilla.

Na ovom iznimnom koncertu svoje su mjesto imali LET3,
Urban&4, Grad, Grč, Belan i Fiumens, ENI kao gošće Leta, te ponovno okupljeni
Laufer. Materijal s ovog albuma miksan je u potpunosti u Amsterdamu kod Zlaje
(ex SCH), a CD je objavio Dallas Records, i to uz distribuciju Novog lista,
čiju je realizaciju blagoslovio onodobni glavni urednik, Denis Romac. Dijelovi
s ovog iznimnog koncerta zabilježeni su na dokumentarcu
Ritam rock plemena (link:  od
26’44” do 27’30”).

Kalendar događanja

Izložba
  • 15.09. – 25.09.
  • (19:00)

Otvorenje izložbe fotografija Trans Balkan

Izložba donosi tridesetak dokumentarnih fotografija transrodnih osoba s područja Balkana, a koje kontekstualiziraju njihove osobne priče...

Detaljnije

Koncert
  • 23.09.
  • (20:00)

Mahlerova Druga simfonija „Uskrsnuće“

U izvedbi će sudjelovati dvjestotinjak glazbenika Riječkog simfonijskog orkestra i Simfonijskog orkestra HRT-a te pjevača Riječkog opernog zbora i zbora HRT-a, uz solistice Kristinu Kolar i Ivanu Srbljan...

Detaljnije

Predstava
  • 24.09.
  • (20:00)

Kultna “Bilježnica Robija K.” na pozornici HKD-a na Sušaku

Nakon odgode ovoga proljeća, u Hrvatski kulturni dom napokon dolazi predstava "Bilježnica Robija K." Satiričkog kazališta Kerempuh...

Detaljnije

Predstava
  • 25.09.
  • (20:00)

Hrvatska premijera nove predstave Krešimira Dolenčića “Majstori”

Riječani dobivaju jedinstvenu priliku da prvi u Hrvatskoj pogledaju novu predstavu Kazališta Moruzgva "Majstori"...

Detaljnije

Sport
  • 25.09. – 27.09.
  • (00:00)

Fiumanka 2020. i Rijeka Boat Show

Fiumanka se ove godine održava zadnji vikend u rujnu, od 24. do 27. rujna 2020. godine. Tada se u Rijeci održava i i Rijeka Nautic Show....

Detaljnije

Festival
  • 04.10. – 09.10.
  • (00:00)

Festival europske kratke priče i Hay festival u Rijeci i Zagrebu

Ovogodišnji FEKP obilježit pitanja koja postavlja svijet pogođen pandemijom, a pod temom "Luka različitosti" okupit će pisce i umjetnike koji se u svojim djelima bave razlikama i različitima....

Detaljnije