Za točan odgovor potrebno je
najprije definirati spomenute pojmove, no sudeći prema poraznim rezultatima
projekta MyPlace, velikog
istraživanja o mladima iz 14 zemalja EU, među kojima je bila i Hrvatska, velika
je vjerojatnost da bi se mnogi naši maturanti glede toga poprilično pogubili pa
ćemo im malo pomoći da se u tome bolje snađu. Isto vrijedi i za odrasle koji su
najveći krivci za ovaj znanstveno registrirani odgojni kolaps hrvatskog društva,
čija erozija se najviše ogleda u degradaciji temeljnih ljudskih i građanskih
vrijednosti te nizom usađenih predrasuda prema strancima i njihovim kulturama,
pa i onim manjinskim koje su već odavno postale dijelom i našeg domaćeg multietničkog
kolorita.
Bilo bi doduše pogrešno
zaključiti da je ova pojava i dominantno obilježje našeg građanskog ponašanja,
dapače, puno smo bolji nego što izgledamo na papiru, ali treba ju sasjeći u
korijenu (znanjem i obrazovanjem, dakako) i ne povoditi se za svijetom oko nas koji ima
problema sam sa sobom.
Ovom prilikom nećemo se
držati strogih definicija nego konteksta.
Kultura je konačni skup svih društvenih normalnosti izraženih u duhovnim i
materijalnim dobrima, dok je barbarizam beskonačni
prostor totalnih suprotnosti.
Jedno od bitnih obilježja razvijenih
kulturnih društava je to da poštuju tuđe tradicije i ne interpretiraju njihove vrijednosti kroz prizmu vlastitih, nego
ih pokušavaju razumjeti iz njihove vlastite perspektive. U protivnom se stvaraju
krive predodžbe koje redovito dovode do ozbiljnih društvenih podjela.
Jedna od takvih je i ona o podređenom
(poniženom) položaju žene u Islamu, što izaziva veliku sažaljivost i popriličnu
zabrinutost tzv. demokratskog svijeta.
Svaka pohvala na velikoj
brizi, ali ovdje moramo biti potpuno jasni: Zapadni svijet je u velikoj
zabludi. U zdravoj tradicionalnoj islamskoj
obitelji, žena je kraljica doma. Njezinoj ulozi supruge islamska vjera odaje posebnu
čast.
Časni
Poslanik jedanput je rekao: Najsavršeniji vjernik je onaj čije je ponašanje
najbolje, a najbolji među Vama je onaj koji najbolje tretira svoju ženu.
Stepenicu više u slavi i
časti je njena uloga majke: Jedan ashab navodi priču da je neki čovjek
pitao Časnog Poslanika ‘O Božji poslaniče, kome od svih ljudi trebam odati
najveću počast?’ On je odgovorio ‘majci’. Ovaj je opet pitao i dobio odgovor
‘majci’. Kad je pitao treći put odgovor je bio ‘majci’ i tek četvrti put ‘ocu’.
Priče o muslimanskim ženama
kao ropkinjama svojih muževa velikim su
dijelom izvrnute slike Islama, čemu doprinose površni zapadni mediji i
pogrešni obrazovni programi, ne razlikujući tradicijsku islamsku kulturu od sivih nijansi kulturoloških
dekadencija koje su, budimo iskreni, prisutnije u zemljama Zapadnog svijeta –
gdje postoje tzv. slobodne pravne države u kojima premlaćivane i silovane žene
nemaju gotovo nikakvu zaštitu (smiješna sudska praksa to nam svakodnevna
dokazuje). U zdravoj islamskoj tradiciji to je nezamislivo, jer su tradicijski odgoj
i zakoni na njezinoj strani.
„Nas se ne morate bojati“ –
reći će jedan saudijski izbjeglica, svjestan Orbanovskih strepnji u glavama
Europljana – „Mi poštujemo žene, cijenimo svoje supruge, majke i sestre, nismo
zaostali i nasilni kakvim nas smatrate.”
Ne želim idealizirati, samo
nastojim prihvatiti svijet onakvim kakav on doista jest iznutra, umjesto
onakvim kakvim ga netko vidi iz vana – a svaki pokušaj da ga se iz te (vanjske)
pozicije mijenja vrhunac je civilizacijskog barbarizma.
Podijeli na društvenim mrežama