Na zemaljskoj
razini, po mome sudu, čovjek je sve posložio onako kako treba. Imali smo
terensku premoć, stvarali smo šanse više od protivnika, i time, kako ja to
vidim, završava očekivana uloga trenera. Ostalo je SUDBINA. A to je već neka viša,
kozmička razina igre koju je teško
dokučiti. Za takvu stručnu analizu nam
je potreban kompetentan sugovornik, osoba proširene svijesti, koja se kuži u
kozmički red.
Drago Čosić poslije
niza pogrešnih vizija tijekom
cijelog europskog prvenstva pokazao se krajnje nepouzdanim, pa smo oslonac u
svim aspektima jedne takve stručne analize izveli iz pretpostavki koje
respektiraju percepciju prirode i društva prema viziji Nikole Tesle, čije zorne fizikalne spoznaje svemira i slikoviti
metafizički uvidi u konačnu stvarnost daju naslutiti uzroke i posljedice hrvatske
nogometne drame. Pri tome se jednim dijelom oslanjamo na vlastitu intuiciju, a
onim drugim na zdravi razum – dok onu ključnu znanstvenu teoriju crpimo iz novinskog teksta dr. Velimira Abramovića:
– Iz Colorado Springsa Tesla piše u New
York svom prijatelju Johanssonu kako je u “škrabotinama” visokofrekventnih
elektromagnetskih pražnjenja otkrio um i
kako će uskoro on, Johansson, moći svoje pjesme čitati Homeru, dok će sam Tesla
diskutirati o svojim pronalascima s Arhimedom. …Po povratku iz Colorado
Springsa Tesla izjavljuje u novinama kako je uspostavio vezu s vanzemaljskim
civilizacijama. Rijetko tko ga je tada uzeo ozbiljno. No, ima indicija da je
Tesla nastavio svoja istraživanja “paralelnih svjetova” sam, u tišini, ne
objavljujući rezultate. Po svemu sudeći, izradio je aparat za postavljanje
elektromagnetskih oscilacija vlastitog mozga, tj. kontrolu svojih mentalnih aktivnosti
i na taj način uspio bez napora komunicirati s vremenski pomaknutim
realnostima.
Proučavanje Tesle nije samo znanstveno
pitanje, u njegovom radu ne treba tražiti prvenstveno tehnološka rješenja.
Tesla je praktično ono što je Euklid teorijski, spona zapadne i istočne
civilizacije. Na njegovom radu može se zasnovati nova duhovnost Čovjeka koji će
shvatiti Vrijeme (koje je potpuno nematerijalno i predstavlja samo djelovanje
matematičkih zakona) i prodrijeti u savršenije razine kozmičkog postojanja. To
je, prema mojim istraživanjima, prava poruka Teslinog rada i u tome je ujedno
razlog zašto je tek danas došlo vrijeme za pravo razumijevanje i uporabu
Tesline misije.
A u ovom
trenutku ne postoji bolje mjesto za primjenu ovoga znanja od nogometa – gdje je
dopušteno razviti znanstvenu misao u
svim mogućim pravcima kako bi se konačno, jednom za svagda, riješila tajna
vječitog peha naših nogometaša.
Ovdje smo
međutim postavili samo uvod u problem, i to poprilično složen. Zato ćemo prema
samom kraju stvari prevesti na jezik lako razumljiv prosječnom navijaču.
Od složenog ka jednostavnijem
Čest posjetitelj Teslinog laboratorija u
noćnim satima bio je i čuveni pisac Samuel Clemens, čiji je pseudonim po kome
je u književnosti ostao poznat, bio – Mark Twain. Tesla je s njim bio toliko
blizak da je i godinama poslije Twainove smrti redovito o njemu govorio kao o
još živom prisnom prijatelju.
Pisac Twain umro je 1910. godine, a šest
godina poslije toga objavljena je njegova čudna novela “Tajanstveni stranac“. U
njoj se govori o Anđelu koji silazi s Neba u malo austrijsko selo, gdje se
susreće s grupom dječaka s kojima se igra i poučava ih tajnama Svijeta. Ako se
malo austrijsko selo shvati kao Smiljan, a lik Anđela zamijeni Teslom, dobit će
se sjajno objašnjenje vrlo čudne teorije ljudskih
sudbina i kozmologije izražene u tom kratkom dijelu koje zamjetno odudara
od drugih Twainovih pripovijetki. Anđeo govori o osjećanju moralnosti koje je
izvor svih ljudskih nedaća, i nesreći uzrokovanoj neshvaćanjem kompjuterski precizne kombinatorike
najsitnijih događaja, od kojih svaki određuje daljnji niz karika u svojstvenom
lancu narednih zbivanja.
Ljudska slobodna volja, prema njemu, je
čista zabluda osjetila, sve je predodređeno
i vodi predvidljivom ishodu. Prema tome, data ljudska individualna
psihosomatska struktura ima ograničen
broj mogućih sudbina. Kombinacije sudbine su nizovi događaja, i čovjek se
može prebacivati iz niza u niz voljom viših bića. Anđeo, na primjer, učini da
osoba zatvori umjesto da otvori prozor, kako je bilo predodređeno, i sudbina te
osobe krene sasvim drugim smjerom, aktivira se novi lanac zbivanja. Ovo se
potpuno slaže s Teslinom idejom o čovjeku kao automatu kozmičkih sila, i vrlo
je uvjerljivo pokazano jednostavnim dramaturškim sredstvima velikog pisca.
Čačić, dakle,
nikakvim izmjenama u momčadi nije mogao utjecati na konačni ishod. Čak da je
bio toliko duhovno istreniran i uspio komunicirati sa vremenski pomaknutim realnostima,
Ante ne bi mogao promijeniti ništa.
Jedini logičan
zaključak koji nam se nameče je taj da treba odigrati najbolje što možemo, i
prihvatiti rezultat koji nam je suđen, nalazeći istu utjehu kakvu nam u svojoj
mističnoj priči sugerira i slavni pisac:
Na posljetku, prije nego što Anđeo
napušta svoje prijatelje, seoske dječake, uvodi ih u posljednju svemirsku tajnu
koja ih je užasnula, tajnu nebića:
„Sve je samo misao, ništa ne postoji, i
ja sam samo misao, usamljena misao koja luta praznim prostranstvima Svemira“
Podijeli na društvenim mrežama