Priroda društva, Davor Suhan

“Ispričavam se na
kašnjenju, ja sam upravo iz američke ambasade, cijeli dan je kaotičan jer
krećemo na put sutra, a ne u petak, zbog reda letenja… Uspjeli smo okrenuti Hrvatsku naglavačke, ali svjetski red letenja
nismo uspjeli pomjeriti… no sada je napokon sve gotovo.  Administracija je napravila čudo… Da se ovo
rješavalo regularnim putem to bi se rješavalo mjesecima. Sve se ovo danas
riješilo, i na vrijeme, da mi sutra možemo sjesti na avion”
– reći će uzbuđena mama
Đana Atanasovska Šitum, obraćajući se prisutnim novinarima, zahvaljujući se pri
tome svima koji su sudjelovali u akciji pomoći njenom djetetu.

Bio
je to jedan od onih dirljivih trenutaka kada se čovjek osjeća doista sretan, a
novinarski instinkt, prije bilo kakvog racionalnog stava, bilježi najprije neke
osobne emotivne reakcije:

Ne,
gospođo Đana… vi nikako niste okrenuli Hrvatsku naglavačke – vi ste ju okrenuli na noge. Nakon
tisuću i nešto dana iscrpljujuće životne bitke, koliko traje vaša roditeljska
agonija, vaša curica je napokon dobila tretman kakav zaslužuje, upravo zato jer
je u ovih nekoliko dana, glede ovog slučaja, cijela država – od ministara u
vladi do posljednjeg službenika u državnoj administraciji – umjesto na glavi
(kao do sada), stajala na nogama… postavljena točno onako kako bi trebala stajati
svo vrijeme. Pitanje je samo koliko će se uspjeti zadržati u tom stavu, ima li
snage zadržati isti borbeni gard, ili će se ponovo izvrnuti naglavačke?

A
kako to izgleda kada država dubi na glavi, najbolje oslikava zakonska
regulativa kojom se djeci oboljeloj od malignih bolesti ne priznaje status
invalida, kao i mnoge druge birokratske prepreke koje njima i njihovim
roditeljima dodatno zagorčavaju život. Na svu sreću, ovaj primjer je pokazao da
se to sve može promijeniti.

“Možda se po zakonu
nije moglo učinite sve, ali smo uspjeli zahvaljujući tome da je vlada bila na
našoj strani i da smo svi bili zajedno i sada je prilika da pomaknemo granice”
– ustvrditi  će još jednom Norina mama.

U
tom pogledu želim i sam zadržati optimizam. Ministar Ostojić, osobno veoma
angažiran oko cijelog slučaja, obećao je da će već za slijedeći tjedan sazvati
hitan sastanak s ciljem osnivanja posebnog novčanog fonda koji bi ubuduće eliminirao
potrebu organiziranja ovakvih humanitarnih akcija i da će se po vrlo hitnom
postupku promijeniti status maligno oboljelog djeteta.

To
nisu, naravno, i jedina pitanja koje treba regulirati. Udruga Hrabro dijete
cijelu problematiku liječenja ove djece razradila je u 22 točke. Većina njih
zahtjeva donošenje rješenja po hitnom postupku, i zato ovaj trenutak treba
iskoristiti prije nego li država ponovo izgubi ravnotežu.

A
to je veoma lako… Dovoljno je, recimo, samo da netko spomene ćirilicu ili
spolni odgoj, i eto nas ponovo naglavačke… s totalno izokrenutim pogledom na
život, daleko od stvarnih problema.