Ova kontrola je veoma suptilna.
Možete biti ugledni znanstvenik, ali sve dok vaše otkriće ne bude i službeno
priznato od pravnog autoriteta s vrha piramide, vaša znanstvena studija smatra
se običnim blebetanjem.
Na primjer: otkrili ste da u
svijetu postoji lijek protiv neke vrste bolesti koji je mnogim drevnim
kulturama poznat već tisućama godina. Kao znanstvenik to garantirate svojim
ugledom i čašću, ali sve je uzalud, za većinu čovječanstva ono postaje lijek
tek onoga časa kada to i javno obznani Svjetska zdravstvena organizacija,
krovna medicinska institucija kojom upravlja kapital farmaceutske industrije. Ili, recimo: na vaše vlastite oči, pred
objektivom vaše kamere, u vaše vlastito dvorište može sletjeti NLO. Obzorom da
ste iskusni astronaut, prepoznajete susret bliske vrste jer ste jedno takvo
slično iskustvo već doživjeli za vrijeme jedne svemirske misije. Ali to postaje
istina tek onoga trena kada istinitost ove vijesti potvrdi NASA, vrhovni
planetarni autoritet bez čijeg dopuštenja u svemiru nema života.
Žig i potpis vrhovne pravne osobe s
odgovarajućim certifikatom jedini je garant da će sva pamet ovoga svijeta
stizati do mozga šire javnosti na kapaljku što je sasvim dovoljno da se željena
količina – skoncentrirana u bazi znanstvenih podataka – i dalje zadrži u rukama vladajuće elite; tj.
one društvene strukture koja u sustavu kontrolirane moći stražari nad vlastitim
sektorom znanja, sa zadatkom da u njemu održi željenu stopu kapitalnog profita.
Za provjeriti ovu tezu dovoljno je
samo na nekoliko dana ne čitati novine, ugasiti TV i prošetati Internetom s ciljanom
namjerom da se obnovi staro školsko gradivo. Ono što će vas prvo iznenaditi
jeste ogromna količina nevjerojatnih informacija koje su vam do sada bile
potpuno nepoznate, te vam odmah bude jasno kako očito iz nekog razloga postoji velika
cenzura u propuštaju ovih vijesti u javnost. Nakon toga ubrzo postanete svjesni
da u svijetu znanosti postoje dva paralelna svijeta.
Ako pri tome jednu i drugu stranu
stavite na vagu kapitalnog profita, jasno se dobije slika kapitalne vrijednosti
svake informacije, na kojoj se cijena može izraziti u raznim vrstama valute: političkoj,
ratnoj, ekonomskoj…
Do sada je ovo tržište bilo veoma
stabilno, godinama funkcionirajući po sistemu: problem-reakcija-rješenje. Internet,
međutim, mijenja okolnosti ove igre, šireći “opasnost” da se kaste neovisnih
novinara i znanstvenika u potpunosti otmu kontroli i počnu samostalno informirati
i educirati svjetsku javnost.
Da li je ACTA bila samo prvi (skriveni)
korak u namjeri da se tome stane na kraj, možemo samo pretpostaviti, ali otpor
ovom pravnom sporazumu jasan je znak da to, po svemu sudeći, neće uspjeti i da
znanje polako postaje moć u rukama većine. To znači da svijet postepeno i sigurno izlazi iz krize, jer sama kriza, ma
kakva ona bila, nikada u biti nije bila ništa više doli smišljeni “laboratorijski”
proizvod programiran za zelenim stolom Gospodara Znanja.
Podijeli na društvenim mrežama