Globalni savez za slobodu sjemena

Kao
i mnogi drugi europski zakoni i ovaj bi zasigurno prošao u tišini, da cijelu
galamu nisu podigle mreže civilnog društva:

“Posljednjih dana EU javnost potresa afera sa novom regulativom o
sjemenu koja je u pripremi….Nova regulativa direktno ugrožava očuvanje i
unaprjeđenje genetske raznolikosti kultiviranog bilja i ugrožava prava
potrošača i proizvođača na slobodan izbor sorata koje će sijati. …Donošenjem
nove regulative u Hrvatskoj više neće vrijediti postojeći zakoni i pravilnici, nego
ćemo, kao i ostale zemlje članice preuzeti novu regulativu.” – kaže su
priopćenju udruge ZMAG.

Ova
pravna smicalica, umotana u brigu za okoliš, nije samo europska civilizacijska
stečevina; Sjedinjene američke države već imaju odnedavno usvojen zakon prema
kojemu se sva briga o pojedinim biljnim kulturama izuzima iz nadležnosti
federalnih sudova i predaje isključivo u nadležnost matične tehnokracije čiji inženjeri
se bolje razumiju u kvalitetu biljnog sjemenja od pravnika, pa je i red da oni sami,
valjda, odlučuju o tome što, gdje, kako i pod koji uvjetima se smije saditi.

Slična
je situacija i drugdje. Novi Zeland je zabranio uzgoj hrane u vrtovima i
distribuciju sjemenja bez prethodnog odobrenja vlasti, a gotovo ista nadzorna
politika sprovodi se u zemljama trećeg svijeta.

Sve
je to, dakako, u cilju unošenja reda u hranidbenom lancu koji se još od pojave
prve amebe odvija van svake kontrole – glasi, otprilike, diplomatska finta
kojom nadležni zakonodavci i političke elite brane razloge ovakvih odluka, iako
je sasvim jasno da se iza svega krije interes multinacionalnih kompanija čiji
je jedini cilj ovladati tržištem sjemena.

I
dok su stanovnici Amerike, Australije, Azije i Afrike već osjetili posljedice
ovakve politike, žitelji Europske unije tek se trebaju suočiti sa izazovom koji
je pred njima. A kakve će ovo imati posljedice po naše krajeve mogli smo ovih
dana pročitati gotovo u svim hrvatskim medijima:

“Novom će se uredbom poljoprivrednicima i
povrtlarima zakonski propisati obvezno korištenje standardiziranog i
unificiranog sjemenja, pri čemu će korištenje starih, rijetkih i autohtonih sorti
–  koje nemaju gotovo nikakve šanse dobiti dozvolu za promet –  biti kažnjivo, čak i onda kada se siju
ili sade u privatnom vrtu!  Zahvaljujući uredbi Europske komisije, koja će vrijediti
i u Hrvatskoj, autohtone sorte, koje su dosad bile izuzete iz europskih
pravila, brzo će iščeznuti s trgovačkih polica. Oni koji ne budu postupali po uredbi bit će strogo kažnjeni, a oni koji
budu poželjeli registrirati vlastito sjeme suočit će se s nepremostivim
birokratskim preprekama, budući da predviđena regulacija registracije
sjemenja diskriminira autohtone sorte u odnosu na industrijsko sjeme, čime se
diskriminiraju mali proizvođači u odnosu na velike kompanije, zbog čega
ekološke organizacije i upozoravaju na skori potpuni nestanak autohtonog sjemenja.” – piše Novi
list.

Može
li se ova sramotna zakonska regulativa ikako zaustaviti?

U
konkretnom slučaju, ovu odluku treba ratificirati Europski parlament, ali ne
treba gajiti veliku nadu da će ona biti odbijena. Ako kojim slučajem i ne bude
usvojena u svibnju ove godine, biti će usvojena u svibnju slijedeće. To je
naprosto provjereni obrazac po kojemu se usvajaju sve problematične odluke
Europske komisije i ostalih nadnacionalnih političkih tijela.

Ali
rješenje postoji na drugoj strani – kroz aktivni GRAĐANSKI OTPOR, po uzoru na gandijevski neposluh.

Upravo
takvu inicijativu pokrenuo je Globalni savez za slobodu
sjemena koji je prošle godine na godišnjicu Gandijeva rođenja ( 02.
listopada) organizirao četrnaestodnevnu akciju kojom se ovaj problem željelo
aktualizirati na svjetskoj razini.

Program
ove inicijative ide dalje, objedinjujući lokalne aktivnosti istog
karaktera u raznim državama u jedinstveni svjetski pokret.

Za
zemlje kao što je Hrvatska – čiji glas u EU nema relevantnu političku snagu – ovakav
način borbe jedini je model po kojemu se možemo oduprijeti korporacijskom
nasilju sjemenske industrije.