Sa
stanovišta dvostruke istine precizan odgovor izgleda ovako:
– Promatrano filozofski – JESMO
– Promatrano religijski – NISMO
Kako smo
došli do toga?
Objašnjenje
je veoma jednostavno:
–
Filozofija
se temelji na razmišljanju o istini
i traži odgovor na pitanje kako stvari
trebaju biti.
–
Religija
se temelji na uvidu u istinu i daje
odgovor na pitanje kako stvari jesu.
Slijedom
toga proizlazi i generalna procjena:
–
Filozofija
kaže: Prepoznat ćete ih po njihovoj vjeri.
–
Religija
kaže: Prepoznat ćete ih po njihovim djelima.
Promatrano
dakle s obje strane dolazimo i do dva različita zaključka: Vjerujemo da smo
demokratska zemlja i većinski kršćanska nacija, znači tako bi trebalo i biti. No
gledajući prema djelima, očito je da
nismo.
Prosto
rečeno – imamo želju, ali fali nam karakter.
Slikoviti ulični
primjer takve sakate kulture imali
smo prilike ovih dana vidjeti u Rijeci, što je samo još jedan dokumentaristički
dokaz (u nizu sličnih) da je pretvaranje gradskih trgova i šetnica u javne (političke)
pljuvačnice postalo hrvatska moda.
A nama sve
što je moderno za kratko vrijeme postaje normalno, pa i onda kada se zbog toga osjećamo
neugodno. Ne znam zašto, ali zaista je tako. Možda je razlog tome masovni
pristanak na stil života u kojemu je konformizam svjesno izabrani obrambeni
mehanizam?
Sa
stanovišta ljudskih prava to je svakako legitimno, ali takva legitimacija
stvara lošu karmu pa je dobro to osvijestiti na vrijeme i prije sudnjeg dana popraviti sve jedinice iz
vladanja.
Mada
filozofski živimo u demokratskom društvu kršćanske kulture, religijska istina
nas uči da smo daleko od toga.
Prema tom
principu, temelji demokracije su: ljubav (čitaj čovjekoljublje), mir,
nenasilje… što su ujedno i temeljne vrijednosti kršćanske kulture. Bez ovih
odlika svaka ponuđena istina je lažna – pa tako i ona koja nas uči da smo
slobodno demokratsko društvo (politička zajednica civiliziranih ljudi koji na
pristojan način izražavaju svoje političke stavove i suprotstavljaju svoja
mišljenja).
Mi bismo
htjeli da jesmo, ali očito je da nismo. Zaostatak je više
negoli očit, i sada je već golim okom vidljivo sa neba i zemlje da već godinama
živimo u zabludi. Doduše, svjesni smo mi toga, samo ne želimo priznat, niti se
ispovjediti.
Ali to
više nije dvostruka, nego trostruka istina.
Podijeli na društvenim mrežama