Drugi dan Riječkog filmskog foruma uz premijeru filma “Tereza37”

Drugi dan Riječkog filmskog foruma u Art-kinu započeo je i završio uz razgovor o filmu, dok je sve ostalo vrijeme bilo posvećeno gledanju filmova, što i jest sinteza, ali i smisao nove riječke filmske manifestacije, pokrenute u sklopu pravca Doba moći, Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture.

Subota započela okruglim stolom

Naime, subotnji je program RIFF-a u jutarnjim satima bio posvećen okruglom stolu na temu Mediji i društvena svijest, potaknut dokumentarnim filmovima Feels Good Man i Za Samu, prikazanima prvog dana foruma u kojem su – raspravljajući o ulozi i karakteru medija, naročito u kontekstu oblikovanja društvene svijesti – sudjelovale profesorica Odsjeka za medije i komunikaciju na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Zrinjka Peruško i filmska kritičarka i redateljica Višnja Vukašinović, uz moderatora Borisa Ružića, profesora s Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog fakulteta.

Popodnevni program u dvorani Art-kina gledatelji su proveli uz premijere dokumentarno-igranog portugalskog filma Drago mi je, drugovi te iranski dokumentarac Pljačka, dok je večernji program u Ljetnom Art-kinu bio rezerviran za jedini domaći naslov u forumskoj selekciji, riječku premijeru filma Tereza37, organiziranu u suradnji s Motovunskim filmskim festivalom.

Premijeri filma Tereza37 u Ljetnom Art-kinu prisustvovali su redatelj filma Danilo Šerbedžija, scenaristica i glavna glumica Lana Barić, producentica Irena Marković, dizajnerica zvuka Dubravka Premar, skladatelj Darko Marković i izvršni producent Ivan Perić s kojima je, po završetku projekcije, održan razgovor publikom.

Lana Barić: Split je maskulino središte

– Film govori o usamljenosti žena u Dalmaciji što je moje vrlo autentično iskustvo i neka moja rana i bol. Odrastajući u Splitu osjetila sam tu reproduktivnu misiju koja je nametnuta ženi od starta – istaknula je u razgovoru Lana Barić zaključivši da je Split vrlo maskulino središte u kojem su svi prostori eksterijera, primjerice oni za briškulu, trešetu i picigin, isključivo muški, dok su pritajeni interijeri ženski. Iz te pozicije, kaže scenaristica, odlučila je stvoriti priču iz strane sporednog lika, što je u dalmatinskom miljeu žena, i učiniti ga glavnim.

– Moje iskustvo žene je da mi nismo imale puno prilika ispričati te priče, statistika nam uopće ne ide u prilog, ona je strašno poražavajuća i jako je puno bitaka koje smo izgubile pa mislim da treba puno više prostora da se prikažu te bitke – poručila je u razgovoru Barić, u nastojanju da upravo ovim filmom potakne otvaranje tog prostora ženske borbe.

Danilo Šerbedžija, čiji dosadašnji scenaristički i redateljski rad umnoge odudara od teme ovog filma, u scenariju Lane Barić pronašao je autentičnu i iskrenu priču kakvima, složio se, treba dati više prostora: „Prvo sam se s umjetničke strane oduševio jer je izuzetno pametno napisan scenarij, a s druge strane tu je i neka vrst i moj način borbe i podrške mojim kolegicama, naglasio je u razgovoru s publikom Šerbedžija.“

*Foto Vladimir Mudrovčić